Uz današnje Evanđelje: ponedjeljak 12. tjedna
O kako dobro znamo ove Kristove riječi na početku trećeg poglavlja (Mt 7) u Govoru na gori (Mt 5-7)! Sveti Učitelj najprije govori zajednici (Mt 7,1.2), novim ljudima koji nisu oni stari (2x “stari” 5,21.33). Poučava nas da ne sudimo i obrazlaže: zato da Otac nebeski nas ne stavi na sud (7,1).
Potom ističe koliko Bog nas cijeni. Onim naime prosuđivanjem kakvim mi sudimo, on će nas suditi. Mjerom kojom mi ljudi mjerimo u ovom našem svijetu, mjericom kojom jedni druge odmjeravamo, on će nas mjeriti (Mt 7,2)
Zatim se Gospodin i Učitelj obraća izravno meni, licemjernome (Mt 7,5). Bez ograde, izravno kaže mi da sam licemjer. Opominje me žestoko da mi je sva pozornost usmjerena na neznatan trunčić koji bratu muti pogled, a pritom nemam na pameti i ne spoznajem, ne uzimam u obzir cijelu gredu koja se kod mene ispriječila (7,3). Nije li to neka nosiva greda u mojoj životnoj zgradi ispala, nakrivila se, napukla, prepriječila se i prijeti da se sve uruši?
Važno je Gospodinu kako se obraćam bratu svomu, što mu predlažem i nudim (Mt 7,4). Gospodin ima toliko povjerenje u mene da mogu pravilno i dobro ukloniti brvno što mi se ispriječilo u očima mojim. Spasitelj želi da imam toliko bistro, oštro i precizno oko, toliko smirenu i sigurnu, toliko pažljivu i nježnu ruku, da mogu prići bratu sasvim blizu, pružiti ruku prema njegovu licu, doći sve do oka i s punom pažnjom izvaditi sitan trun koji smeta, bode, pecka i boli (7,5).
Važno je Gospodinu kako se obraćam bratu svomu! què bueno!