Straža ljubavi

Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 23. nedjelju u godini A: Ez 33,7-9; Ps 95,1-2.6-9; Rim 13,8-10; Mt 18,15-20

Ariel Agemian, Sveto lice Kristovo na temelju Torinskog platna

Najnoviji prinos u sklopu niza “Snaga Novoga Saveza” na našem Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Posvećeno prijateljima i molitvenim članovima, volonterima i dobročiniteljima Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u Palmotićevoj 31 u Zagrebu.
S ponovljenim srdačnim pozivom iz Zaklade: Dobro došli na Večer slavljenja u petak, 11. 9. u 20 sati u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina, Jordanovac 110. S radošću vas dočekuju proslavljene Sestre Husar i vjerni prijatelji Zaklade, dobitnici ovogodišnjeg Porina za najbolji album Zbor Izvor

Straža ljubavi – Glazba: Oče naš dobri – orgulje: Patrik Špoljarić

Početak i osnovica današnjeg evanđelja – radosne novosti za nas – jest da Isus govori o braći (2x ἀδελφός Mt 18,15). To je ključ. Ljubavlju svojega Srca ustanovio je svoju novu obitelj, kojoj je Otac naš na nebesima.

Kad vidiš da tvoj brat, tvoja sestra, ide ukrivo, čini neku opasnu ludost, koja uzdrmava život, potraži tu dušu. Dapače, kad tebi nešto nažao čini i nanosi ti uvredu, i to je prilika za susret i razgovor. Pravi je čas da se nađete oči u oči, da se zbližite i produbite svoj obiteljski odnos. Zaista, i kad ga grdiš i koriš sa svim žarom srca svoga, možeš steći pravoga brata za cijeli život.

Prorok Ezekiel donosi vrijedan dodatak. Krenut ćemo opominjati nakon što smo najprije pažljivo poslušali Božji glas (usp. Ps 95,7). Kad govoriš bratu, prenesi mu riječi koje si čuo iz Božjih usta (Ez 33,7).

Sveti Pavao po običaju zahvaća naširoko i sažimlje. Sav je Zakon u toj straži nad obiteljskom ljubavlju. Je li u pitanju peta Božja zapovijed o čuvanju života, ili šesta o vrijednosti i trajnost braka, ili sedma o poštivanju vlasništva, ili pak deveta i deseta, koje genijalno ulaze u unutarnji svijet naših želja, sve je to – i sve ostale Božje zapovijedi – sadržano u ljubavi među bližnjima unutar velike Kristove obitelji (Rim 13,9). Kad opominjemo, ne smijemo bližnjemu nanositi zlo, nego nam valja postupati u punini Zakona, a to je ljubav (Rim 13,10). Moramo postupati kao Isus koji je ljubio do kraja (Iv 13,1).

Tek onda, ako nas brat u svojoj slobodi odbije poslušati, ako nismo stekli brata, onda ćemo potražiti svjedoke koji su također među braćom i sestrama (Mt 18,16). Dapače, i kad pred cijelom okupljenom zajednicom iznosimo svoju tužbu i ukor (Mt 18,17), govorimo svojoj braći.

Iz tog osnovnog pogleda da nam je jedan Otac na nebesima, slijedi druga ključna radosna novost u ovom evanđelju. Silna je ovlast koju je Sin Božji povjerio prvaku Petru zajedno s ključevima kraljevstva nebeskoga (Mt 16,19). Na njoj se temelji blažena i uzvišena snaga sakramenta ispovijedi. Na uskrsnu večer dat će je Gospodin apostolima kad im pokazuje svoje ruke i svoj bok (Iv 20,23).

A evo ovdje, kad definira snagu opomene i određuje stražu nad obiteljskom ljubavlju, dodjeljuje tu moć svima nama, braći i sestrama (Mt 18,18). Što svežemo, zabarikadiramo i blokiramo ovdje u našem ljudskom, zemaljskom svijetu, tako to vrijedi i pred Bogom, definitivno, u nebeskom svijetu, koji nas nadilazi. Ali ako s ljubavlju otpustimo, razvežemo čvor, izvedemo na slobodu, tako to i Bog u svojoj svemoći priznaje i potvrđuje. Mi u Očenašu molimo: »kako na nebu, tako i na zemlji« (Mt 6,10), a ovdje nam Mesija objavljuje i drugi smjer. Kako mi ovdje na zemlji činimo, tako to Bog na nebu utvrđuje i pečati.

Ako ustrajno ovdje na zemlji ostajem poganin koji ne priznaje izbavljenje iz kuće ropstva u početku, ne prihvaćam sveti Savez koji Bog sklapa sa svojim narodom, tako je to onda i u nebu. Ako se dajem u biblijske carinike koji neljudski ubiru i utjeruju, i to za tuđu vlast, tako je to zauvijek zabilježeno i pred Bogom.

Zanimljivo kako sveti Učitelj Isus svoju pouku vodi prema završnom trećem stupnju, koji je zapravo prva, najprepoznatljivija zadaća Crkve, a to je molitva i njegova – Kristova – prisutnost među nama. Kao i drugu po redu uputu o vezanju i odrješivanju, tako i ovu Mesija ističe svojim poznatim načinom: »kažem vam« (2x λέγω ὑμῖν Mt 18,18.19). Objava je silna i veoma utješna. Ako si nasamo s bratom da ga opomeneš, a našli ste se u Isusovo ime, onda je Gospodin s vama. Ako je tu i još jedan brat kojega si uzeo da bude svjedok, a okupili ste se u Isusovo ime, onda je Gospodin s vama (Mt 18,20).

Štoviše, dovoljno je da se s bratom, kojeg ću ukoriti, dadnem na složnu molitvu i čudesne stvari Isus obećava. Koju god stvar da zamolimo ja i on zajedno, Otac nebeski će dati (Mt 18,19). Isus, ljubljeni Sin, jamči da će Otac tako učiniti.

Prema tome čudesna je bratska opomena ne samo poziv i prigoda da jedan na jedan, osobno uredimo, raščistimo i popravimo što treba među nama, nego je također poziv na iskrenu molitvu. Otac će dati.

Zato pred oltarom Krista Spasitelja i kod ove svete mise jednodušno ulazimo u usrdnu molitvu, napose sa svim ukorima i svim onim što još čeka da bude odriješeno.

Isusu, kad poučava o bratskoj ljubavi (Mt 18,15-18)

Punina Zakona jest ljubav

Steći brata

About Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.