Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 15. nedjelju u god. A: Mudr 12,13.16-19; Rim 8,26-27; Mt 13,24-43 – “Snaga Novoga Saveza”
[S +Anamarijom na dnevnoj svetoj misi]
Posvećeno svim prijateljima, članovima i dobrotvorima Zaklade Anamarija Carević.
Iskonska je vjera Crkve da se, posebice u Euharistiji, molimo za naše pokojne i oni se mole za nas. Kad govorimo “Svet” ujedinjujemo se s njima. Tako je i s pokojnom Anamarijom Carević po kojoj je nazvana Zaklada za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra u srcu grada (Junija Palmotića 31, Zagreb). Hvala vam na svakoj molitvi i pomoći!
Hvala, Eva, Umjetnice, na remek-djelu koje prikazuje mesijanskoga Učitelja Isusa!
Ovako smo jučer na nedjeljnoj misi u 19 sati u okrilju Bazilike promišljali o dnevnim liturgijskim čitanjima. Najnoviji prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenog s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Za predah i smirenje, za prikupljanje duhovnih snaga, za još bolje razumijevanje i primjenu Kristova evanđelja, za čitanje i slušanje:
Glazba: Veni Creator Spiritus – Keys of Peace – YouTube
Slažete li se da je najbolje započeti razmatranje današnjeg evanđelja u onom trenutku – tamo u sredini – kad učenici nasamo, u miru pristupaju Isusu u kući (Mt 13,36)? Otpustio je mnoštvo. S njime su izbliza, nesmetano. Od njega, Učitelja svoga, traže razjašnjenje. Kad se Isusu obraćaju i pitaju, to je onda molitva. U nju se slijeva jedan od neizrecivih uzdaha Duha Svetoga koji se zauzima za njih (Rim 8,26). I oni slušaju Kristovo tumačenje kako je to Bog kralj.
Poput njih mi pristupamo oltaru Gospodnjem na svetoj misi. Iz dna duše čeznemo za tim da čujemo spasonosni, blaženi glas Boga našega. On je jedini Bog živi, brine se za svoj narod. Vlada nad svim i njegova je vlast da može milosrdno poštedjeti (Mudr 12,16) i onu majušnu sjemenku koju jedva vidim i onih nekoliko grama kvasca od kojih će cijeli slasni kruh narasti. Do časa žetve pošteđuje gospodar i kukolj koji bih ja po svom rigidnom osjećaju i neznanju, po časovitoj, prvoj procjeni odmah čupao i satirao. Dapače, Bog daje pokajanje za grijehe (Mudr 12,1) i tako stvara nov, dobar početak.
Gospodin otvara svoja usta i zbori; otkriva tajne koje bijahu skrivene od stvaranja neba i zemlje (usp. Ps 78,2; Mt 13,35). A mi s okupljenim učenicima, zaštićeni u posvećenom domu, slušamo, upijamo i uživamo. Imamo uši, čujmo (Mt 13,43)! Neka uđe sveta riječ u dubinu i pusti korijen; neka uzraste i donese plod!
Tri su usporedbe, tri slike iz života. Ona druga podsjeća nas kako najveće dragocjenosti, dijamante i dragulje, čuvamo u maloj kutijici. Podsjeća nas kako je malen ključić potreban da i divovska vrata otvori. U golemom domu Božjemu, u gorostasnoj katedrali, svetohranište može biti posve maleno, ali u njemu je Presveto, u njemu je naš Gospodin.
Onu treću sliku iz iskustva znamo. Vrijedna žena, marljiva profesorica s akademskom titulom, ujedno je i vrsna domaćica-kuharica – umjetnica. Kad kuha varivo, bit će tu veći komadi mesa i povrća. Ali vrhunsko umijeće i presudna stvar jest ono malo sitnih začina koje će u pravoj mjeri i omjeru majstorski dodati da jelu dadne okus prave delicije.
Učenici u evanđelju zastaju na onoj prvoj usporedbi o žitu i kukolju koja raskrinkava naš hiroviti osjećaj koji bi odmah planuo i ljuto sasjekao, iskorijenio. Razotkriva našu površinsku naglu prosudbu. Znate li kako izgleda pšenica, a kako kukolj – pogotovo kad istom niknu mladice? U narodu živi slikovita, žestoka mudrost koja traži oprez da ne bismo s vodom od kupanja i dijete bacili.
Da, Gospodin u evanđelju naglašava žetvu koja dolazi na kraju. Govori izravno o svršetku svijeta. Tada će se u punini, istinski pokazati što to njegovi žeteoci mogu pokupiti i pohraniti u njegove žitnice, a što je otpad koji se spaljuje. Središnja je pouka međutim ovo naše vrijeme rasta i stasanja, vrijeme sazrijevanja kad živi i jedno i drugo. Svijet je njiva (Mt 13,38). U svijetu se nalaze i ustrajna molitva i briga sestara svete Majke Terezije, Misionarki ljubavi, za one najjadnije. Tu su također i bombe, granate i dronovi. Nemilice pljušte, a nose ih uporne tvrdnje da grade mir, da su obrana naroda.
Istina, Gospodin govori u prenesenom značenju o duhovnoj stvarnosti i vječnim istinama, ali u središtu njegova poučavanja jest čovjek – mi ljudi. Kraljevstvo nebesko nalik je čovjeku koji sije (ἄνθρωπος Mt 13,24). Dok ljudi (ἄνθρωπος Mt 13,25) spavaju dolazi neprijatelj čovjek (ἄνθρωπος Mt 13,28). Kraljevstvo je nebesko nalik zrnu koje čovjek posije (ἄνθρωπος Mt 13,31). Slično je kvascu koji žena umijesi (γυνή Mt 13,33). Sam Isus koji sije dobro sjeme Božje riječi jest Sin Čovječji (ἄνθρωπος Mt 13,37.41). Pa i dobro sjeme – to su ljudi pravednici koji sunčevim sjajem blistaju (Mt 13,38.43). Čovjeku, našoj ljudskoj slobodi povjerena je na obrađivanje ova njiva Gospodnja.
Oko Gospodara, Božje oko, pravo vidi što u konačnici donosi dobar plod, što je križ koji vodi do Uskrsa, što li omča koja strovaljuje u pakao. Božjemu sudu predajemo sve pristajanje i prianjanje uza zlo, sve sablazni i skandale, zavođenja i apsurde našega svijeta, sve čine bezakonja (usp. Mt 13,41).
Zato mi dolazimo danas podložiti se kraljevskoj vlasti Neba, da u svetoj pričesti primimo dobro sjeme i budemo dobro sjeme, pa da tako donesemo dobar plod na ovoj Božjoj njivi.
19. 7. 2026.
