Srce maloga Isusa

Majka Marija i dijete Isus

Želimo li zaći u dubine duhovnoga života, jedan je od najboljih način zagledati se u sveto Srce Spasiteljevo. Početak svake duhovne vježbe traži od nas da ritam svoje duše uskladimo s otajstvenim otkucajima Srca koje je zakucalo radi nas i radi našega spasenja.

Povući se u veliku tišinu i promatrati, pronaći unutarnji mir, smiriti se i motriti čudesnu tajnu duboko je ljudski; to je nešto lijepo i privlačno, odgovara dubinskoj ljudskoj čežnji i težnji, želji i potrebi da zađemo u hram vlastitoga srca i pronađemo pravu hranu za svoju dušu.

Zato ću u miru i pažljivo, ponizno i oprezno kucnuti na sveta vrata Duha i lagano ih odškrinuti da vidimo kako to kuca Srce maloga Isusa. Tiho, da nikoga ne smetam, zavirit ću i otkriti što se to skuplja u Srcu Božjega Sina u prvim danima njegova života na zemlji. Zagledat ću se u mislima u to milo Dijete u jaslama! Pokušat ću otkriti što proživljava, što je doživjelo do sada, kakva ga iskustva čekaju u događajima koji će doći. Kako kuca Srce maloga Isusa?

Otkano u dubini majčina krila, zakucalo je Srce Sina pod srcem Majke. Božja sila pozvala ga je na život. Srce maloga Isusa primilo je dar života pod Srcem Marijinim. Srce Isusovo započinje svoj život povezano sa srcem Majke, odbrojava prve otkucaje zajedno s Majčinim srcem.

U tomu malom Srcu nisu neposredno zabilježene Božje riječi koje je sveti Gospodinov glasnik Gabrijel prenio Majci. Ali kada bude primao ime, dat će mu upravo to ime koje je anđeo Gospodnji navijestio Mariji u skromnoj nazaretskoj kući. U malomu Srcu nema izravne uspomene na spreman Majčin odgovor: »Neka mi bude!«, ali Majčino srce omogućava malomu Srcu Isusovu da počne raditi i kucati pravim Božjim i pravim ljudskim životom. Medicina danas zna: srce djeteta počinje samostalno kucati u četvrtomu tjednu života.

Sveto je Srce brzo upoznalo aktivnu i revnu ljubav svoje Majke. Motrim i otkrivam! U Srcu maloga Isusa nalazim užurbane otkucaje Majke koja kreće u pomoć svojoj rođakinji Elizabeti. Elizabeta, žena Zaharijina, također pod srcem nosi dijete. U početcima života Srce Isusovo osjeća kako se obistinjuje sveta formula: »Što ste učinili jednom od mojih, meni ste učinili«. Ljubi bližnjega kao sebe samoga! – to je prva posljedica ljubavi prema Bogu. Marija sama očekuje dijete i zna što to znači. Zato hiti u pomoć Elizabeti. Isusovo Srce možda i ne pamti ubrzan rad, užurban krvotok i pojačano disanje dok Marija hiti u gorje. Užurbani hod na putu uzbrdo požuruje rad čitava organizma. Ali odraz radosna susreta zasigurno ću naći u Srcu Isusovu: Elizabeta ga prepoznaje, primjećuje njegovu nazočnost. Srce oku nevidljivo, ali duši spoznatljivo, tu je za nas ljude. Srce Gospodinovo pod srcem Majke. Ivan Krstitelj ustreptao je i vedro uzdrhtao u njegovoj prisutnosti. U Srcu Isusovu naći ćemo otisak blaženstva Majke koja je povjerovala. Naći ćemo zabilježen stih po stih velik zahvalni himan koji blagoslovljena Majka, neznatna službenica, izgovara: »Veliča duša moja Gospodina.« Svaki otkucaj Srca jedna je molitva.

U iduća tri mjeseca Srce maloga Isusa uživo uči kako se majčina ljubav brižljivo zalaže i pomaže u Elizabetinoj kući sve do rođenja Ivanova.

Nije trebalo dugo da Djetetovo Srce doživi prvu tjeskobu. Marija je sigurno slutila Josipovu namjeru da je potajno otpusti. Djetetovo Srce odmah odražava svaki trag majčine zabrinutosti. Josip je zapravo želi zaštititi da je ne izvrgne sramoti i nepravednoj osudi. Koje li radosti i olakšanja kada je pravedni muž Josip učinio kako mu u snu naredi anđeo Gospodnji: uzeo je k sebi svoju ženu. Smirilo se Srce, stegnuti grč, tjeskobno udaranje zamijenilo je blaženo povjerenje i zajedništvo. U okrilju odvažne ljubavi srce kuca mirno i radosno. Josip i Marija, Majka njegova, bit će mu utjeha i kada budu usred noći morali bježati u Egipat. Josip će opet poslušno uzeti Dijete i Majku njegovu.

Kažu da je jedna od najraširenijih bolesti modernoga čovjeka stres. Naše vrijeme, suvremen tempo života, može biti pretežak za srce. Preintenzivni koraci u poslovnomu životu i u zabavi mogu dovesti do srčanoga udara. Ne samo to. I strašna samoća i nerazborita ljubav nagrizaju današnjega čovjeka i slamaju mu srce. Međutim, stres nije nov. Nije samo danas tako. Isusovo Srce vrlo brzo mora trpjeti stres zahtjevna putovanja iz Nazareta u Betlehem pod srcem Majke u posljednjim danima pred porođaj. Zbog carske naredbe moraju na put. Srce Djeteta, premda još u utrobi majčinoj, sve to osjeća i bilježi. I muku i razočaranje kada u svratištu ne nalaze mjesta. Možda i molbu pred vratima drugih kuća da ih prime. Svaki »Ne!« koji čuje Majka Dijete opaža, trpi. Koliko god ona željela zatomiti i sakriti težinu osjećaja da ne povrijedi nježni život koji se sprema doći na svijet, malo Srce sve zamjećuje i pamti. Koliko god rasla u povjerenju u Boga i oslanjala se na utjehu i vodstvo Duha, Majka ne može sakriti Dijete od tvrdoće ljudskih srdaca koja nemaju mjesta za njih. Isusovo Srce od početka poznaje hladnu noć našega svijeta.

Ali ipak to Srce može – recimo za usporedbu, kao na veliku meku jastuku – uživati u pouzdanosti brižnoga Josipa koji snalažljivo nalazi kakvo-takvo sklonište. Došao je čas da sveto Srce samostalno dođe na svijet. Rođenje je velik doživljaj za majku, još je silniji za dijete. Srce pamti trenutke kada je majka porodila svojega sina. To je bol i radost, to je napor i utjeha. Srce zna. Osjetilo je Srce kako ga Majka povija, doživljava, kako ga polaže u jasle. Još veća od porođajnih boli, kazat će poslije Učitelj, jest radost što se čovjek rodio na svijet.

Poznaje li Srce Djeteta govor anđela? Kao što je na početku navijestio Mariji rođenje, kao što je Josipa ohrabrio na odlučan korak zajedničkoga života, tako sada anđeo zajedno s cijelom vojskom nebeskom dovodi pastire pred betlehemsku štalicu. I Srce sada stoji pred brojnim pogledima koji s divljenjem promatraju kao što i ja pred dragim licem Djeteta želim prepoznati znak. Pamti Srce kako pastiri sve pogledaše. Njihove velike oči doprle su do Srca. Mali Isus još ne razumije i ne zna govoriti, ali njegovo Srce osjeća kako pastiri pripovijedaju sve što im bijaše rečeno o njemu. Osjeća njihov pogled dok promatraju događaj koji im obznani Gospodin, prepoznaju znak koji im navijesti anđeo.

Srce maloga Isusa osjetit će svećeničke ruke koje ga u jeruzalemskom hramu prikazuju kao prinos Ocu i mole nad njim. U svečanomu trenutku uzdignut je da bude prikazan u Duhu Svetomu. Srce Isusovo prinos je Ocu. Kao što će jednoga dana biti prinesen po križu i uskrsnuću, tako je već sada u svetomu hramu prikazan. Kao što će jednoga dana biti uzdignut da sve privuče k sebi, tako već sada Srce Isusovo privlači proroke svojega života: pravedni i bogobojazni Šimun prima Dijete u naručje, a proročica Ana pripovijeda o njemu. Isusovo je Srce utjeha koju je starac iščekivao. Isusovo Srce osjeća njegov pogled, osjeća da smiruje životnu čežnju Šimunovu. Donosi mir i ispunjenje danima Šimunovim, a udovici proročici ushit i radost. Srce pamti da zbog njega i Šimun i Ana blagoslivljaju i hvale Boga. U Srcu Isusovu Šimun otkriva da je ispunio svoju životnu zadaću. Srce pamti kako proročica Ana u njemu nalazi razlog da govori svima koju čekaju otkupljenje.

Ali Srce osjeća kako je na nj postavljena velika zadaća. Pred njim će ljudi ili propasti ili biti uzdignuti. Pred ovim Srcem razotkrit će se pravo lice svih ljudskih srdaca. I ne će to biti bez boli. Srce Isusovo još jednom osjeća kako je tjeskobno zakucalo srce Majke kada joj je zaprijetio mač koji će joj probosti dušu.

Srce Isusovo vjerojatno ni slutilo nije da će njegovi prvi otkucaji unijeti nemir i strah u dušu kralja Heroda. Malo, bezazleno srce silnik i sav Jeruzalem doživljavaju kao prijetnju. O, velika li našega ljudskog apsurda! Ne zna Srce da Herod želi zlokobno iskoristiti mudrace. Isusovu Srcu već na početku prijeti smrt. Već na početku žele ga smaknuti, ubiti.

Srce Djeteta u majčinu zagrljaju osjeća pogled mudraca s Istoka. Osjeća kako mu se klanjaju. Znali su slijediti zvijezdu i ona ih je dovela. Isusovo je Srce živa zvijezda. Mudraci prepoznaju Srce novorođenoga kralja koje kuca iz ljubavi prema Ocu i prema ljudima. Srce će prepoznati njihovo blago koje mu poklanjaju, zahvalno će primiti prinesene darove. Srce razumije govor srca i zna zašto su mudraci prošli dalek put i došli k njemu. I ja u molitvu krećem tako da spremno želim Bogu svojemu darovati ono što imam i što god on od mene očekuje.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.