Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na blagdan Svete Obitelji (god. C): 1 Sam 1,20-22.24-28; 1 Iv 3,1-2.21-24; Lk 2,41-52 – najnovije u nizu: “Snaga Novoga Saveza”
Okupljamo se danas kao božićni ljudi, sestre i braća u novoj Kristovoj obitelji. Zagrabimo iz obilja Srca Isusova ono najopojnije, najkrepkije i najslađe! Jer to Srce od početaka želi biti u onome što je Očevo. Petar će jednom u ime trojice odabranih apostola na gori Preobraženja reći: »Dobro nam je ovdje biti« (Lk 9,33). Dvanaestogodišnji dječak Isus u Hramu ustvrđuje: »Biti mi je u onome što je Oca mojega« (Lk 2,49). Poznaje on Očevu prisutnost. I mi s njim ulazimo u smirenu, intenzivnu i duboku molitvu. Slavimo Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Klanjamo se još jednom Srcu Otkupiteljevu jer njegovo Srce srce je zdrave obitelji.
U Srcu Isusovu Otac nebeski daje nam svoga Duha Svetoga i tako nas prima kao svoju djecu. Tako se zovemo; to jesmo (1 Iv 3,1). Zato što je vječni Božji Sin htio postati čovjekom. Mi smo djeca Božja zato što je Isus rođen kao malo dijete i živi u obitelji – u obitelji koja vjerno čuva zapovijed Božju i čini ono što je Bogu drago (usp. 1 Iv 3,22): evo, redovito hodočaste u grad Jeruzalem, i ovaj put pohodili su Božji Hram da njihov dragi mališan bude po Zakonu s dvanaest godina primljen u vjerničku zajednicu kao pravi član, kao sin Zakona. On razmišlja, on vjeruje, savjest mu je živa – više to nije samo običaj i zamah odgoja, i roditeljskog vodstva maloga djeteta kojim upravljaju. Zna Isus: već sada, u Hramu, on je dijete Božje. A na križu i u uskrsnuću tek će se očitovati što će biti (usp. 1 Iv 3,2).
Srce Isusovo srce je zdrave obitelji! Srce Isusovo djetinjom odanošću sve do trećega dana u Hramu Božjemu pozorno sluša i pita (Lk 2,46). Tako razumne odgovore daje da su svi od divljenja preneraženi, u ekstazi su, izvan sebe (ἐξίστημι Lk 2,47).
Razumjet će današnji roditelji: Dvanaest godina kao da je u tili čas prohujalo. Majka Marija i poočim Josip evo pred koji dan sa svom su zebnjom i roditeljskom skrbi pazili na milo srdašce u jaslicama, brinuli se kako zaštititi njegovu ranjivost, pružiti mu potrebnu njegu. A sada ga, evo, nalaze u Očevu domu – domu molitve, nakon što su ga tri dana s velikom boli tražili; bili su u pravoj agoniji (ὀδυνάω Lk 2,48).
Tu je Josip sa svojim šutljivim očinskim autoritetom. A majka otvara srce, iznosi osjećaj, postavlja pitanje baš kao što je ono na početku odmah stala promišljati kakav je to anđelov pozdrav (Lk 1,29). Onda je pitala: »A kako će to biti?« (Lk 1,34). Sada pita sina svoga: Što to nama na ovaj način činiš? Što to znači da ovako s nama postupaš? (Lk 2,48). A dragi sinak ne odbija odgovor, nego poučava. Uključuje se u posvećen, otvoren, obiteljski dijalog. Podsjeća ih na ono što zapravo i Josip i Marija dobro znaju. Budi njihovu svijest: Pripadam Ocu svojemu, njegov sam, ja sam od Duha Svetoga. Dvanaest mu je godina, ali s pravom je već među učiteljima (Lk 1,46).
Davno je prorokova majka Ana iz velike tjeskobe izmolila od Boga na dar sina Samuela (1 Sam 1,11) koji će pomazati velikoga kralja Davida. Na početku novog zavjeta Djevica Marija preko anđela Bogu je rekla »Da!« i Duh Sveti sišao je na nju (Lk 1,35). Starozavjetna majka Ana ispunja zavjet i ljubljenoga sina daje Bogu jer je njegov. Nije poput Abrahama ponajprije mislila da mu treba oduzeti život, nego ona ga posvećuje Božjoj službi. Samuel raste, on je u školi kod staroga svećenika Elija. Sav će narod prepoznati da je Božji prorok (1 Sam 3,20). A Marija zajedno s Josipom, u Hramu premda ne razumiju Isusove riječi, već shvaća i vidi: On je Očev. Izvršava Očevu volju (δεῖ Lk 2,49). Ima svoj sveti put. Marija u svom majčinskom srcu razmatra i sve dublje ulazi u tajnu (usp. Lk 2,51). Poput Ane, i ona daje svoje dijete Bogu jer od Boga je, Božje je. Posvema će žrtvovati svoga Sina kad bude stajala pod križem. No završetak žrtvenoga prinosa nije križ, nego Uskrs.
Nije dječak Isus neposlušan buntovnik. Sada, premda nisu razumjeli, sin poslušno silazi s njima, pokoran je njihovu roditeljskom autoritetu, podložan je Josipu i Mariji u Nazaretu (ὑποτασσόμενος Lk 2,51). Oni ljube jedni druge (usp. 1 Iv 3,23). Isus će biti poslušan do smrti – do smrti na križu (Fil 2,8). Zato je Isusovo Srce srce zdrave obitelji, zdravoga obiteljskoga odgoja u kojemu je prvo i najvažnije rješenje za teškoće u školstvu i obrazovanju, za teškoće u ispravnoj zdravstvenoj skrbi za djecu.
Blagdan Svete Obitelji u našoj je crkvi dan selilaca i izbjeglica jer su Josip i Marija morali s Isusom u Egipat pred Herodovom prijetnjom. I ondje skrbili su za svoje dijete. Stoga danas posebno molimo i za tolike obitelji iz našega naroda koje su pod pritiskom morale poći u strani svijet da se što prije vrate svom domu i svojim korijenima. Molimo za svjetski val migranata jer u Kristovu Srcu rješenje postoji – rješenje koje ne traži od nas ni strah ni mržnju.
Srce Isusovo srce je zdrave obitelji! Josip i Marija s roditeljskom radošću našli su sinka svojega u jeruzalemskom Hramu i poveli su ga sa sobom. Mi ga kod svete mise pronalazimo u kruhu i vinu, u njegovu Tijelu i Krvi na oltaru. Primimo ga iskreno, spremno, do kraja!
