Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na svetkovinu sv. Marije Bogorodice (1. siječnja): Br 6,22-27; Ps 67,2-3.5-8; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21 – najnovije u nizu: “Snaga Novoga Saveza”
Ovako smo u okrilju bazilike – narodnoga svetišta Srca Isusova razmišljali na Novu godinu – na dan sv. Marije Bogorodice i Svjetski dan mira. Gotovo pa u Papinim okvirima od osam minuta! Ušli smo u Svetu, jubilarnu godinu 2025. kao hodočasnici nade. Papa Franjo ističe: nije to neka namještena, neodređena nada, nego naša je nada sam Gospodin Isus.
Iz prošlog doba potresa, u obnovljenom dotjeranom izdanju, posvećenom Zakladi za obnovu bazilike Presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević. U znak zahvale i kao nov poziv svima vama koji velikodušno, neumorno pomažete svojim molitvama, svojim znanjem i radom, svojim darovima!
Mrvica s Gospodareva stola na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. za smirenje i obnavljanje snaga, za novo otkrivanje Kristova Evanđelja, za utjehu i ohrabrenje, za čitanje i slušanje:
Na današnji dan naš zaziv: »Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas!« – ima svoje puno značenje i dobiva svoju potvrdu. Kao božićni ljudi, kao ljubljena djeca Marijina zaključujemo Božićnu osminu – osmodnevno klanjanje Božiću, i još jednom slušamo kako pastiri »pronalaze Mariju, Josipa i novorođenče u jaslama« (Lk 2,16). U betlehemskoj štalici očituje nam se otajstvo Svete Marije Bogorodice. Svetkovina je to koju obilježava Duh Kristov, Duh Sina Božjega (usp. Gal 4,6), koji se podlaže Zakonu (Gal 4,4). Osmoga dana po rođenju, prema drevnom propisu Zakona, prima obrezanje (Lk 2,21). Dobiva točno ono ime koje mu Otac dodjeljuje. Otpočetka ostvaruje Božju volju. Još prije nego je bio začet Bog je po svom glasniku Gabrielu objavio svoj naum. Objavu je primila Marija, objavu je primio i Josip. Dijete će se zvati Isus (Mt 1,21; Lk 1,31). Zajednički mu daju ime u kojemu je njegov životni program, smisao njegova života. U tom je imenu Duh Kristov, Duh Boga koji spašava.
Pohrlimo u brižan, drag zagrljaj Majke Marije s Djetetom Isusom jer ona nas vodi u središte kršćanske vjere! Dokazuje da zaista »Bogu ništa nije nemoguće« (Lk 1,37). Jedna žena, kći Adamova, rađa Božjega Sina: od žene je rođen (Gal 4,4). Kako točno kažemo: Majka je Božja! A kako to može biti? Sin Božji, koji je odvijeka Sin svojemu nebeskom Ocu, prima svoje čovještvo pod srcem Majke Marije. Kad prihvaća pravu ljudsku narav, prihvaća i majčinstvo svoje Majke Marije. U Božjem računu vrijeme je došlo do punine (Gal 4,4), pa u majčinskoj utrobi Djevice Marije Bog Sin postaje čovjekom. Pohrlimo u ruke Majke Marije jer ona rađa čovjeka, koji je druga božanska Osoba!
Bog šalje Sina (Gal 4,4), Bog šalje Duha (4,6). U dragom tijelu Marijina sinčića, miloga prvorođenca u majčinu ljubaznom, toplom naručju, Duh je Kristov, Duh Sina Božjega. Sveta Marija Majka je pravom Bogu i pravom čovjeku Kristu, Svjetlu od Svjetla, rođenu, ne stvorenu, iste biti s Ocem. Bog od Boga biva rođen od žene. To je tajnovita i čudesna istina vjere koja nas u svemu izdvaja i izdiže. Zato je s pravom danas Svjetski dan mira. Ljudima je nemoguće, toliko puta smo se uvjerili. Ali Bogu nije nemoguće! Bogu nije nemoguće stvoriti mir u Ukrajini, mir u Svetoj zemlji, mir na svjetskim ratištima; Bogu nije nemoguće stvoriti plodonosan mir među tolikim strankama u našoj državi.
Majka Marija rađa onoga koji je Knez mira (Iz 9,5). Sin Božji, koji će koračati ovom našom zemljom kao pravi Sin Čovječji, izvrstan je i jedini stup ljudskoga mira. On donosi mir s Bogom jer oduzima grijehe koji tište savjest. Donosi mir u duši pred pomaknutim svijetom koji još uvijek žubori, ključa i krčka se u Adventu, a ne prepoznaje da je Božić već došao. Sin Božji i Sin Marijin donosi mir među ljudima kad zloća i mržnja napadaju, kad oružje govori, a ne ljudski jezik.
Duh Kristov duh je blagoslivljanja. Blagoslov je vrhunska moć darovana nama ljudima da govorimo riječi, kojima ne samo da izlazimo iz zatvorena kruga vlastita egoizma i usmjeravamo se prema bližnjemu, nego te riječi Bog sluša i izvršava. Sam se obvezuje: tako neka čine »i ja ću ih blagoslivljati« (Br 6,27). Po tome smo slika Božja. Od samoga početka Bog daje blagoslov svojim stvorenjima (Post 1,22.28; 2,3), a onda i čovjek sve tamo od Abrahama može blagoslivljati (Post 12,2; 14,19). Na tvoju riječ, brate, sestro, Bog će čuvati tvojega bližnjega (Br 6,24) i donijeti mu mir (6,26). Na tvoju riječ Božje lice bit će mu svjetlo koje nad njim sjaji (Br 6,25). Bog će svoje lice vedro uzdignuti prema tvom bratu čovjeku (Br 6,26). Možeš zazvati Božje ime tako da stanuje na tvome bližnjemu, kao što u Hramu boravi (Br 6,27). Tako se stvara zajednica, tako se gradi mir.
Duh Kristov duh je poniznih, siromašnih pastira na rubu društva koji postaju poput anđela. S jedne strane donose objavu koju su primili (λαλέω Lk 2,18 ), obznanjuju radosnu vijest koju su čuli (γνορίζω 2,17). Nije čudo da se svi dive (2,18)! S druge strane oni hvale Boga (αἰνέω 2,20 ). Baš kao anđeli koji su im se ukazali. Anđeo im je izrekao novost (“rečeno im je” λαλέω Lk 2,17.20), on im je donio ono što Gospodin objavljuje (γνορίζω Lk 2,15); cijela vojska pridružuje mu se u hvali Bogu (αἰνέω Lk 2,13).
Duh Kristov duh je Marijine kontemplacije. Ona čuva sve te čudesne riječi (ῥήματα Lk 2,19) koje su pastiri čuli: da je njezin sin Spasitelj (σωτήρ), da je Mesija (Χριστός), da je on Gospodin sâm (κύριος Lk 2,11) – to maleno i slabašno, slatko i milo djetešce – Božje Janje – u njezinim rukama, kojemu je potrebna sva njezina skrb i zaštita. Te riječi Majka promatra u svom srcu (2,19).
Duh Kristov duh je Otkupiteljev. Daje nam slobodu, više nismo robovi (Gal 4,7). Bog nije okrutni tlačitelj koji bi bezdušno zahtijevao pokornost, zgaženost i stalnu patnju stvorenja, nego je Otac naš na nebesima. Kad gledamo Mariju, Majku Božju, kad gledamo Bogorodicu, onda vidimo da smo djeca, sinovi i kćeri, a ne roblje. Meni, čovjeku, Bog daje svoju božansku baštinu (Gal 4,7).
Poklonimo se svom dušom Majci Božjoj, pohrlimo u blažen joj zagrljaj, jer nam njezin Sin i danas dolazi u Tijelu i Krvi. Dok se njegov žrtveni prinos uzdiže na oltaru, njegov Duh – Duh koji primamo na dar i koji nas ispunja – neka u nama najdubljom usrdnošću i svom snagom u molitvi za sav naš svijet klikne: »Abba! Oče!«
