Rječnik, sadržaj i značenje liturgijskih čitanja na šestu vazmenu nedjelju (god. A): Dj 8,5-8.14-17; Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; 1 Pt 3,15-18; Iv 14,15-21
Poslušaje, preuzmite na Audio.com
Draga mama, sretan ti tvoj dan!
Ove godine usred mjeseca svibnja, mjeseca Isusove Majke Marije, kad slavimo Majčin dan! Je li u Presvetom Trojstvu, uz Boga Oca, Duh Sveti slika Majke, slika božanskoga majčinstva? Ta uz majku po naravi vežemo prvo i duboko poimanje što je to ljubav. Majka koja daje prostor, štiti, hrani, njeguje novi život izvrsno ocrtava da je Duh životvorac. Majka razjašnjava tko je Tješitelj i Branitelj.
Skroman, a važan prilog s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Zakon, za čitanje i slušanje:
U istaknutom smo, vrlo važnom dijelu crkvene godine. Još četiri dana, tamo do Uzašašća, gledamo kako se naš Gospodin ukazuje svojima, oživljen (ζῳοποιηθεὶς) u snazi Duha Svetoga, nakon što je u smrtnom, raspadljivom ljudskom tijelu bio usmrćen (θανατωθεὶς 1 Pt 3,18). Mnogim čvrstim dokazima pokazuje im da je živ (Dj 1,3), u tijelu, s rukama i nogama, (Lk 24,39), s biljezima od čavala koje je Toma mogao izbliza vidjeti i opipati (Iv 20,25.27). Očituje (ἐμφανίζω Iv 14,21) im Gospodin sama sebe kako im je i obećao kad su slavili Pashu prije njegove muke.
Nakon uskrsnuća apostoli se mogu sjetiti, razmotriti i, koliko je moguće, shvatiti što se je zbilo. Petar ističe da se je Isus ukazivao onima koji su »zajedno s njime jeli i pili nakon što je uskrsnuo od mrtvih« (Dj 10,41). Ponavlja se isto ono što su doživjeli na Posljednjoj večeri, isto ono što slušamo u današnjem Evanđelju (Iv 14,15-21), za stolom su s Kristom.
Isus najavljuje Duha Svetoga (παράκλητος Iv 14,16; τὸ πνεῦμα τῆς ἀληθείας Iv 14,17), a Djela apostolska izvješćuju kako Duh Sveti po Petrovoj i Ivanovoj apostolskoj molitvi i po polaganju njihovih ruku silazi čak i na Samarijance (Dj 8,17), drevne neprijatelje, i tako stvara novo prijateljstvo, objedinjuje Božji narod. Petrova pak poslanica – u drugom čitanju – ocrtava djelovanje Duha Svetoga u dobroj savjesti (συνείδησις ἀγαθή 1 Pt 3,16). Duh daje nadu (ἐλπίς 1 Pt 3,15), stvara ufanje u vjerničkoj duši. Dobrota, ako s njom živimo u Kristu, sve ako nas zbog toga kleveću (1 Pt 3,16), to je snaga Duha! Djelo je Duha da nam je u našim srcima Isus svet, naš Mesija i Otkupitelj, naš Gospodin – naš Bog (1 Pt 3,15).
Današnji odlomak o Posljednjoj večeri i na početku i na kraju iznosi ključnu stvar. Voljeti Isusa znači čuvati njegove zapovijedi (2x Iv 14,15.21). Obično, ne bez razloga, ističemo da je Božja ljubav bezuvjetna. Ali, evo, u sili Duha Svetoga možemo čuti i k srcu uzeti ovo što nije za početnike, ovo što apostoli spoznaju tek nakon što su se susreli s uskrslim Gospodinom; Ako Isusa ljubimo, ako čuvamo njegove zapovijedi – to je uvjet! – onda će nas Otac njegov ljubiti (Iv 14,21), onda će na Isusovu molbu Otac poslati novoga, drugoga Branitelja (14,16).
Duh Branitelj je poput Isusa. Odaziva se na usrdan poziv, pritječe u pomoć, izbavlja iz nevolje. Apostoli ga mogu zato prepoznati jer je kao Isus (Iv 14,17). On je Duh Istine (Iv 14,17), Duh Isusov – Duh Puta i Istine i Života (usp. Iv 14,6). Naravno da ga svijet ne vidi ponajprije stoga što je nevidljiv (Iv 14,17). On je Duh. Ali Kristovi učenici upoznali su ga u osobi, u riječima i djelima svojega Učitelja. Nije ih ostavio da budu siročad (Iv 14,18) bez skrbi kad su se bili zatvorili u strahu pred Židovima (Iv 20,19). I onda, kad svijet više ne vidi Isusa jer je raspet i pokopan, učenici ga vide jer među njih dolazi i dok su vrata zatvorena i kaže im: »Mir vama!«. Za Kristovim stolom, u snazi Duha Svetoga, Isusovi vjernici znaju da je živ. U Euharistiji, iz Euharistije oni sami će biti živi i sada spoznaju da je Isus u Ocu i da su oni u Isusu i Isus je u njima. U Euharistiji, iz Euharistije mi živimo i znamo da je Isus u Ocu i da smo mi u Isusovu Srcu i Isus je u nama.
Isus je molio Oca i došao je Duh koji tješi i bodri, Duh Istine. Vidi se to kod Filipa, nakon što je izabran za đakona (Dj 6,5), nakon što su nad njim apostoli molili i položili na njega ruke (Dj 6,6). Filip, skroman poslužitelj kod stolova, dokaz je što Duh Sveti čini. Ljudi Samarijanci, gorki protivnici, slušaju kad im propovijeda Mesiju (Dj 8,5) i jednodušno prihvaćaju (Dj 8,6). Prigrlili su Riječ Božju (Dj 8,14) koju čuju u Filipovim riječima, koju vide u njegovim djelima (Dj 8,6).
Prije je Isus činio znakove – čudesa. Nakon što je Duh Sveti došao, sada đakon Filip postaje apostol i čini čudesa (τὰ σημεῖα Dj 8,6). Donosi slobodu od raznih nečistih duhova koji nas ljude opsjedaju. Kako li sve možemo biti paralizirani i blokirani (παραλελυμένοι Dj 8,7)? Filip, kad naviješta Krista – Očeva Pomazanika, uklanja paralizu. Tko nije bio kadar za životni hod zbog bolesti ili zbog grijeha (χωλός »hrom« Dj 8,7), evo, prohodao je. Kroči svojim životnim putom. Sve što Petar i Ivan još moraju učiniti jest da zazovu Duha Svetoga (Dj 8,15.17) na krštene Samarijance (Dj 8,16).
Zbog one mnogostruke radosti koja je zahvatila cijeli jedan grad (Dj 8,8), u kršćanima je nada, ufanje i pouzdanje (1 Pt 3,15). Petar može pozvati da ljudima koji pitaju damo odgovor, krotko, sa strahom Božjim, zasigurno kao Filip u Samariji! Znamo, nije to bez trpljenja, ali takvo je trpljenje uspješno (1 Pt 3,17) zato što je u snazi Duha, zato što nas je Isus priveo Bogu svojom žrtvom (1 Pt 3,18) koju, evo, i danas Crkva slavi na njegovu oltaru.
14. 5. 2023.
