“Došašće s Anamarijom” – Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja u srijedu 2. adventskog tjedna: Iz 40,25-31; Mt 11,28-30
Dragi adventski ljudi, danas vam želim reći iskreno »Hvala!« za trenutke u kojima ste svoga bližnjega, kad dođe izmučen i shrvan, primili u zagrljaj jer ga istinski volite, jer želite i možete pobrinuti se za njega. Evo takav je naš Bog, to je metoda blagog i poniznog Srca Isusova. »On mi daje odmora« – davno bilježi psalam. Želi nam dati ono za čim sami čeznemo: spokoj našim dušama.
Danas nas evanđelje vraća na identitet bazilike Srca u srcu glavnoga grada. Otkriva nam iznova koliko vrijedi ovo svehrvatsko narodno svetište Srca Isusova. Ta, ovaj ljubazan poziv Isusov upisan je povrh glavnoga oltara: »Dođite, svi umorni i opterećeni! Dođite k meni!« To je osobna iskaznica Bazilike.
Već kod Izaije Bog pažljivo i dobrohotno prepoznaje naš težak osjećaj: Bože moj, zar ne vidiš moj put pobožnosti i vjere u tebe? Zar ne primjećuješ kako živo pazim na pravednost, a doživljavam nepravdu?
Prorok donosi iskricu neistražive spoznaje Božje. Da, i naš mladenački polet može biti ljuto sasječen, i junačka odrasla snaga može se slomiti. Ali Gospodin vidi! I baš nas poziva. Pogledajte silna nebeska tijela – planete i zvijezde! On, njihov Stvoritelj i Pastir, koji ih poimence poznaje i koji se ne umara, nudi nam sveti oporavak.
U njega stavljamo danas svoje pouzdanje i silno očekivanje, ne više u svoje velike riječi, pohlepne računice, ideološka zavaravanja, ni praznovjerne smicalice, ne u svoju namještenost ni svoju malodušnost. Molimo ga da uzme – od nas samih, od naših obitelji i od cijeloga našeg naroda – ovo breme koje sami sebi tovarimo, jaram kojim sami sebe podjarmljujemo. Stavimo se pod njegov jaram zajedno s njime, da mu budemo sasvim blizu, da osjetimo kucanje njegova Srca, krvav znoj i drhtaj njegova utjelovljenog milosrđa, i blaženo ustajanje od mrtvih!
Neka to bude prava kampanja Srca Isusova koja će nas dovesti do božićnih izbora pa da slobodno pokažemo čiji smo i koliko nam je stalo do naše države, za koju mnogi život dadoše! Ako uzmemo njegov jaram na sebe onda nam Bog može obnoviti snagu, ponijeti nas u svoje visine na svojim orlovskim krilima. Moći ćemo i trčati na duge staze. Na svom adventskom putu nećemo nestrpljivo, iscrpljeno odustati, nego postojano bez umora hodimo.
