uz današnje Evanđelje: ponedjeljak 18. tjedna
Od prije. Dotjerano, novo izdanje. Ovaj put baš na blagdan Gospe Snježne – Blažene Djevice Marije, koja je toliko puta pokazala da nas čudesno brani pred nadmoćnim neprijateljem. Narode Božji, sretan vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja!
Posvećeno svim članovima i dobrotvorima Zaklade za obnovu bazilike Presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra “Anamarija Carević”.
Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, u istraživanju kako u svijetu novih medija još bolje razumjeti, prihvatiti i primijeniti Evanđelje. Za predah i odmor, za čitanje i slušanje:
Utjelovljeni Bože, Spasitelju našega svijeta! Čuješ da ti je rođak i prethodnik bezdušno, bezrazložno smaknut (Mt 14,12). To je tvoj prijatelj, Zaručniče, s kojim ispunjavaš svu pravednost (Mt 3,13). Zato se sada povlačiš, u lađi odlaziš. Ideš u pustinju, u samoću (Mt 14,13). Čovjek si, tražiš mir koji ti je potreban.
Ali svi mi, nepregledna mnoštva (ὄχλοι Mt 14,13), čim čujemo da si tu, stižemo. Iz okolnih gradova, pješke. Mi smo ti važni, mi smo u središtu (5x ὄχλος Mt 14,13-15.19[2x]). Tvoj smo narod. Pet puta cijelo mnoštvo muževa (“pet tisuća” Mt 14,21), a tu su još i naše obitelji, majke i djeca.
Izlaziš (ἐξέρχομαι Mt 14,14). Ne ostaješ u svom uzvišenom miru. Iznutra si dirnut, srce ti je zadrhtalo sućutno, samilosno nad svima nama (σπλαγχνίζομαι 14,14). I naše bolesti djelotvorno liječiš, pružaš pravu terapiju (θεραπεύω 14,14). Zato tebi donosim bolesti svega našega svijeta: bolesti u tijelu i duševne bolesti, bolesti u politici i međunarodnim odnosima, bolesti u trgovini hranom i oružjem, bolesti u obiteljima, bolesti zbog grijeha!
Prilazim ti i ja s učenicima da dobrohotno, razumno poučim i upozorim. Pusto je ovdje (ἔρημος Mt 14,13.15) i kasno je. Reci ljudima neka se pobrinu čime će se nahraniti. Neka kupe! Tvoj pogled, uz žrtvu Krstiteljevu, gleda drugačije – euharistijski! I ti ćeš biti bezdušno pogubljen. Za nas, za život naš.
Moje kruščiće, moje ribice, koji su i onako Božji dar za nas, ti, Gospodine, ne prezireš kao nedostatnu malenkost. Ne odbacuješ moje ograničene, prikraćene, skromne dare, nego tražiš da ih ovamo pred tebe donesem (Mt 14,18).
Ti si autoritet. Svemu narodu svojemu daješ da predahne, da se smjesti u Božjoj prirodi. Evo, uzmi ovu moju bijedu! Gledaš u nebo, Isuse, jer znaš da odozgor, od Oca, svaki dobar dar dolazi (Jak 1,17). Blagoslivljaš jer si Bog (Post 1,22.28; 2,3), jer si čovjek (Post 14,19). Razlamaš, kao što ćeš sama sebe za naše duše razlomiti, kao što će tvoj narod od početka u radosti i jednostavnosti po kućama tebi na spomen lomiti kruh (Dj 2,46).
Tražio si da ja cijelom ovom tvojem silnom narodu dam hrane (“Dajte im vi!” Mt 14,16). I sada meni daješ što si blagoslovio, razlomio, da ljudima podam (14,19). Ti činiš da mogu ispuniti tvoj nalog. Svi se hrane, svi mogu utažiti glad. A od obilja koje si razlomio još preostaje puni broj, dvanaest punih košara (Mt 14,20) – za svako pleme Izraelovo po jedna. Novo obilje!
1. 8. 2022.
