Uz današnje Evanđelje: utorak 25. tjedna – novi nastavak niza: Religija i šport
Emisija “Poluvrijeme” na SPTV – Sportskoj televiziji. Biblijska razmišljanja o duhovnoj dimenziji športa. Hvala Bogu! Novi nastavak niza “Religija i šport” u suradnji našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana, s Hrvatskim olimpijskim odborom. Produkcija: Ivo Krištić.
Odlučnost je važna. Odlučnost je presudna ako stojiš na početku trkaće staze od sto ili više metara; još više, ako si na vrhu skijaške skakaonice i zvoni start; ili, ako treba započeti finalna utakmica koju gleda cijeli svijet. Bez odlučnosti nema ni prvoga treninga ni završnih bodova na ljestvici.
Isus je odlučno krenuo u Jeruzalem. Evanđelje opisuje kako je Isus doslovce svoje lice, svoju osobu čvrsto upravio prema Božjem gradu. U muci, križu i uskrsnuću on gleda svoje uznesenje. Otac će ga uzeti k sebi. Maloprije, kod Preobraženja na gori razgovarali su o njegovu pashalnom Izlasku.
Na putu s učenicima prema Jeruzalemu, saznajemo također zašto će Jakov i Ivan dobiti nadimak Sinovi groma. Samarijanci, koji su se već prije tisuću godina odvojili od Jeruzalema, koji su prije osam stoljeća doživjeli potpuni slom pod Asirijom i bili naseljeni ljudima iz raznih naroda, kultura i religija, odbijaju ugostiti jeruzalemskoga hodočasnika Isusa.
Dvojica braće, Zebedejevi, traže kaznu. Žele poput gromovita starozavjetnoga Ilije zazvati vatru s neba. Ali Isus ih, uz prijetnju, zaustavlja i jednostavno traži drugdje smještaj. Nije Isusova metoda uništavanje, nego spašavanje. Nije kod Isusa kao u politici i medijima gdje se bodovi prikupljaju stvaranjem sukoba.
Vatra koju Gospodin želi to je ona vatra u gorućem grmu pred Mojsijem. Gori, ali ne spaljuje; bukti ali ne pretvara u pepeo. To je ona vatra koju će svi apostoli zajedno doživjeti na dan silaska Duha Svetoga. Po jedan vatreni jezik nebeskoga ognja sići će na svakoga od njih.
Kršćanski život po Evanđelju jest hodočašće s Isusom na kojemu ne moramo spaljivati protivnike, nego pažljivo primati duhovni plamen koju nam Bog daje da možemo odlučno nositi svoj križ i postojano gledati gdje je Uskrs.
