Rječnik, sadržaj i teološko značenje današnjeg evanđelja: četvrtak 1. tjedna
U dubini osobne molitve Bog može darovati duši veliko svjetlo, utjehu i duhovni užitak. Na prvom mjestu je sudjelovanje u euharistiji, kad »idemo na misu«, koja je središte i vrhunac kršćanskoga života.
Može li u molitvi pomoći primjer takoreći savršene molitve gubavca iz evanđelja, koji se svojom molbom posve podlaže Kristovoj volji. Ne postavlja nikakav zahtjev, nego govori: »Ako hoćeš, možeš me očistiti.« (Mk 1,40). Prepoznaje moć, predaje se u odluku Isusovu kao što će sam Gospodin u čuvenoj molitvi Ocu u Maslinskom vrtu ponavljati: »Kako hoćeš ti« (Mt 26,39).
Više je razloga zašto je molitva gubavca uzorna. Ponajprije za razliku od Petrove obitelji, kad su kod Isusa intervenirali za bolesnicu (Mk 1,30); i za razliku od velikoga broja bolesnih, koje su njihovi bližnji doveli k Isusu (donosili – φέρω Mk 1,32), ovaj čovjek mora sam doći jer je zbog svoje bolesti isključen iz društva (Lev 13,46).
Osim toga on svoju molbu ne izriče tek riječima nego i tijelom. »Kleknuo je« – piše Marko (Mk 1,40). Matej ističe da je to baš bogoštovno klanjanje (προσκυνέω Mt 8,2), a Luka pridodaje: »licem do zemlje« (»pao na lice« Lk 5,12). »Zamolio je« opisuje Marko (παρακαλέω Mk 1,40). To je »usrdna molitva«, »preklinjanje« razjašnjava Luka (δέομαι Lk 5,12). Matejevo i Lukino evanđelje složno bilježe kako gubavac pritom u Isusu priznaje Gospodina što u biblijskom jeziku označava božanski autoritet i čast (κύριος Mt 8,2; Lk 5,12).
Sve ovo, a najviše vjerojatno podložnost Kristovoj volji, dovodi do trostruke Isusove reakcije. Isus je ganut (σπλαγχνίζομαι Mk 1,41). Dirnulo ga je u srce i probudilo njegovo milosrđe. Isus pruža ruku podsjećajući na moćnu Božju ruku spasiteljicu, poznatu izabranom narodu od početaka povijesti (Izl 3,20; Mt 8,3; Mk 1,41; Lk 5,13). Dodiruje gubavca (ἅπτομαι Mt 8,3; Mk 1,41; Lk 5,13) prelazeći s jedne strane preko zabrane, a s druge strane daje živi dokaz svojega utjelovljenja. Izriče napokon svoju volju jer on hoće da gubavac bude očišćen (θέλω Mt 8,3; Mk 1,41; Lk 5,13). Izriče zapovijed koja je u svetopisamskoj gramatici sva usmjerena na djelovanje Oca nebeskog (καθαρίσθητι »budi očišćen!«). Bog daje čistoću pa je i rezultat dvostruk. Jedno je ozdravljanje i sloboda od bolesti koja je otišla (ἀπέρχομαι Mk 1,42). Drugo je ona čistoća (καθαρίζω Mk 1,42) za koju će sam Gospodin kasnije, na Posljednjoj večeri, objašnjavati: »Moj Otac čisti« (καθαίρω Iv 15,2).
Gubavac je ponovno primljen u bogoslužnu zajednicu (προσφέρω »prinijeti« Mk 1,44). On postaje svjedok (μαρτύριον »svjedočanstvo« Mk 1,44). Zadaća koju dobiva nije govoriti i proglašavati, nego on sama sebe treba pokazati – svoje vlastito ‘ja’ (σεαυτὸν δεῖξον »pokaži se!« 1,44). Možemo se s pravom ljutiti što nije poslušao Gospodinovu zapovijed da šuti o čudu koje je doživio i »nikome ništa ne kazuje« (Mk 1,44), pa sada Gospodin ne može »javno u grad«. Ali veselimo se i drago nam je što zbog ozdravljenja evanđeoskoga gubavca sada ljudi sa svih strana dolaze k Isusu (Mk 1,45).
