Rječnik, sadržaj i aktualno, primijenjeno teološko značenje liturgijskih čitanja na 33. nedjelju u god. C: Mal 3,19-20a; Ps 98,5-9; 2 Sol 3,7-12; Lk 21,5-19
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
U Svetoj godini, kojom obilježavamo jubilej našega Otkupljenja, došao nam je Svjetski dan siromaha. Siromah od svoga siromaštva svim bićem gleda kako će se spasiti. Živi od dobrote dobrih ljudi.
Danas, kad je sve skupo i sve skuplje, lako razumijemo završnu misao ovog evanđelja: kako imati i sačuvati život? Kako doći u posjed svoje duše (κτάομαι τὴν ψυχήν Lk 21,19)? Odgovor koji sveti Učitelj Nazarećanin nudi jest naša postojanost (ὑπομονή Lk 21,19), strpljiva ustrajnost, podnošenje i ostajanje u vjeri. O tome Isus, doima se, s poštovanjem i nekim divljenjem govori. Tajna je u njegovu svetom imenu (2x Lk 21,12.17) koje nas posvećuje. Dok smo njegovi svjedoci, neće nam ni vlas s glave pasti (Lk 21,18), govori Gospodin.
Evanđeoski ljudi u kontemplaciji su pred divotama jeruzalemskoga Hrama, Doma Božjega (Lk 21,5). Mi zahvalno promatramo kako je skela i sa sjeverne strane Bazilike Srca u srcu glavnoga grada uklonjena. Ornamenti unutra, na stropu umjetnički-stručno iznova su postavljeni. Pod se obnavlja, po kojemu ćemo uskoro opet kročiti do oltara Srca. Molimo za naše postojane radnike iz tvrtke PP Invest i za sve kooperante, molimo za voditelje gradilišta g. Jukića i g. Cindrića, molimo za rektora Bazilike i voditelja cijele obnove p. Kočiša. A za mene je izvrsna prigoda da iskrena srca kažem najtoplije „Hvala!” u Božje ime svim vama volonterima, prijateljima i suradnicima, svim molitvenim članovima i brojnim donatorima naše Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević.
Učitelj Isus polazi od Hrama koji će 70. godine – za manje od pola stoljeća – zauvijek biti razoren silom Rimskog carstva. Prorok Malahija ocrtava sliku iz prirode, sliku polja na kojem će i ostaci zloće biti spaljeni (Mal 3,19). Pavao se, izgleda, mora boriti protiv fanatika koji su digli ruke od svega, dangube (2 Sol 3,11) i samo čekaju smaknuće svijeta. Ako su pobjegli od strpljivoga rada, hajde, neka pobjegnu i od hrane, pa da vide dokle će (usp. 2 Sol 3,10)!
Učenici su zainteresirano postavili Gospodinu općeljudsko pitanje: Kada dolazi Sudnji dan i na koji znak (usp. Lk 21,7)? Mudri Spasitelj odgovara. Izrijekom spominje znakove s neba (Lk 21,11), nabraja sve razne znakove i uspostavlja cijelu kronologiju kad što dolazi.
U ovoj Svetoj godini nade ponajprije nas zanima onaj drugi dio paradoksa u Sudnjem danu: Gospodin najavljuje mržnju (Lk 21,17) i progon (12), izdaje i usmrćivanje (16), a nama ništa! Potresi, pošasti (Lk 21,11), ratovi, a mi se ne moramo prestrašiti (9)! Pa što je to? Dapače psalam poziva na pjesmu (Ps 98,5) i radosno klicanje (6), pokreće glazbu i aplauz (8), koji uključuju i more (7) i rijeke, i brda (8) i cijelu zemaljsku kuglu (7).
Isusova kronologija je jasna. Jesmo li već doživjeli da nas najbliži mrze i da su nas izdali? Slušamo o ratovanju iz dana u dan: u Ukrajini, u Svetoj zemlji unatoč velebnom potpisanom primirju; slušamo o okupljanju silne vojske pred Venezuelom. I potres i svesvjetsku pošast na vlastitoj smo koži iskusili. Kad se, upravo ovih dana, duša svega naroda nađe u Vukovaru gradu, sjetit ćemo se živo bune kojom se nahuškani narod digao protiv naroda, sjetit ćemo se onih koji su se naveliko nazivali prijateljima, a podlo su izdali svoje najbliže. Sjetit ćemo se logorskih tamnica, lažnih sudova, mučenja i pokolja.
Grozote već poznajemo! Kršćanski su vjernici već duže vrijeme najprogonjeniji na svijetu. Gospodin ne govori o nečemu što je u nepoznatoj, nedohvatljivoj budućnosti. I sve je to zato tu da budemo očevici i svjedoci Isusove ljubavi, njegova križa i uskrsnuća („radi svjedočenja” Lk 2,13). Pogled na Sudnji dan, koji dolazi na kraju, daje nam da se sada obratimo i zaklon pronađemo u Imenu Isusovu.
Tajni poredak stvari, koji Isus objavljuje, donosi odgovor. Ako nas zbog Isusa i svi zamrze, ako nas i voljeni izdajnički odbace, sam Gospodin darežljivo nam daje svoju mudrost i svoja usta (Lk 21,15) – živu Riječ koja je stup i obrana.
Prije kraja dolaze ljudske osude i samice, prije kraja doživljavamo napade, prije kraja osjećamo do kosti strahotu koju je Gospodin za nas podnio već u Maslinskom vrtu kada se od muke krvlju znojio. Sve je to prije, kraj još nije tu. A prvo je pravilo: ne podleći bludnji i zavodnicima koji sami sebe proglašavaju Mesijom (Lk 21,8).
Sam je Sudnji dan dan slavlja. Kako to? Pa zato što je Sudac sam naš ljubljeni Ljubitelj, dragi Spasitelj, Isus. Gospodin dolazi suditi (Ps 98,9)! Ako njegovo ime sa strahopoštovanjem štujemo, ako smo njegovom imenu posvećeni, onda nas sunce pravde neće spaliti, nego nam svojim zrakama donosi zdravlje (Mal 3,20).
S mirom radi i kruh svoj jedi – zapovijeda Apostol (2 Sol 3,12)! A mi složno pridodajemo: I prinesi taj kruh na euharistijski oltar da postane božanska hrana za besmrtnu dušu, da bude sveto Tijelo kojemu se i danas klanjamo, koje blagujemo.
