Snažan je doživljaj na životnomu putu praoca Jakova, oca Izraelovih plemena, koji Sveto pismo bilježi u manje poznatom, kratkom dokumentu gotovo neprocjenjiva značenja u Post 35,9–15. Jakov se vraća u svoje, dolazi na izvore, smirit će se i skrasiti nakon dugih lutanja. Kršćanska vjera dragocjen je povratak na izvorni nacrt čovjeka, otkriće i smirenje u milomu gnijezdu iz kojega ljudska duša potječe.
Objava Božja
Bog se praocu Jakovu ponovno objavljuje kad se vratio iz dugogodišnjega nadničarenja u tuđini. U Svetom pismu za to novo ukazanje stoji onaj isti opis kakav se nalazi primjerice kod Abrahama kad ga Bog pohađa u liku trojice stranaca-namjernika (Post 18,1; 35,9). Jakovu je dano na zamjetljiv način doživjeti Božju prisutnost. Vjera je milosni dar po kojemu je čovjek kadar pažljivo zamijećivati Božje djelovanje u svojemu životu.
Dragocjene stvari Bog Jakovu čini. Kada ga blagoslivlja, – sada, na povratku u kraj iz kojega je potekao, – time daje potvrdu za blagoslov koji je Jakov već dobio nakon čuvene cjelonoćne borbe (Post 32). Još jednom, evo, Gospodin pokazuje i utvrđuje da nema vrijednosti ono što je Jakov u početku pokušao steći spletkom, drsko obmanjujući vlastitoga oca (Post 27). Nije valjalo niti svojim snagama i bitkom nasilno osvajati blagoslov. Blagoslov je čisti dar Božji – zna sada Jakov.
Ponovno davanje imena slična je značaja. Gospodin odmah govori da je to Jakov (35,15). Ne mora Jakov, kao one noći, ponajprije reći kako mu je ime (32,28) da bi tako razotkrio, priznao i ispravio svoju bijednu smicalicu kojom je pred ocem Izakom nijekao vlastiti identitet, govoreći: “Ja sam Ezav” (27,19). To je pitanje razriješeno, pomirenje s Bogom i sa samim sobom došlo je i Gospodnji hodočasnik Jakov može doista primiti novo ime! “Izrael – jiśra’el piše u Bibliji i doslovce znači: “Borit će se Bog”, dajući jasnu poruku: Gospodin će voditi tvoje životne bitke, Jakove; Bog se zauzima za te i preuzima tvoju parnicu; ne moraš to ti svojim naopakim metodama činiti – trgovanjem, prijevarom, mišicama i prisilom.
Koliko smo puta već iskusili snagu vjere koja nam daje da prepoznamo istinu o sebi, ostavivši maske i iluzije. Vjera je blago Crkve po kojem svaki kršćanin prima ime od Boga. Otkrivamo sami sebe u punini – pa i svoje kajanja vrijedno izopačeno nadmetanje s bližnjima i žalosno opiranje Bogu. Jakov, koji je već kod rođenja brata Ezava konkurentski hvatao za petu, dobiva istinsku definiciju svojega života i svoje misije!
Noćna borba za blagoslov mogla je doduše ostaviti dvojbu o tome tko je tajanstveni neznanac – tajni “on” – na umjetninama redovito oslikan kao anđeo. Sada, međutim, u otvorenoj potvrdi novoga imena, sasvim je jasno da Bog sam Jakovu dodjeljuje novo ime koje će za cijelu povijest obilježiti Božji narod.
Velika bliskost s Bogom
Nov, dragocjen stupanj blizine Gospodin nudi Jakovu. Dok se bio borio u noći, sve do rastanka u zoru, ime njegova suparnika ostalo je tajno – neizgovoreno. Sada pak Bog, koji je potvrdio blagoslov i novo Jakovljevo ime, sam otkriva svoj identitet, takoreći “stavlja karte na stol” i otkriva se. Važan je i dirljiv čas kad se u komunikaciji obje strane otvaraju i izriču tko su. Jakovljeve su maske – na dugom putu pročišćenja – uklonjene. Gospodin sada i svoje ime više ne ostavlja pod velom tajne. On je “El Šadaj” – Bog svesilni i svemogući – pokazuje Gospodin svoju “osobnu iskaznicu” pred praocem Jakovom u čijem životu to ime ponajprije znači: Ja sam Gospodin koji ima moć tvoje stranputice i krive početke okrenuti na dobro.
Može suvremen čovjek svoj vjernički život započeti u čudnim okolnostima, može odrastati u vjerski teškoj obitelji ili doživjeti intenzivno obraćenje u nekom karizamtičkom zanosu, pridružiti se čak nekoj zajednici koja je na rubu sektaštva – ali Bog može stvari izvesti na dobro ako ponizno pred njim priznam istinu o sebi. Isus, Učitelj, veli “Istina će vas osloboditi”, a već je otkrio “Ja sam istina” – predusrećući zbunjeno Pilatovo pitanje.
Jakov – novi čovjek
Nije Jakov po povratku u domovinu samo dobio novo ime da tako poput Abrahama i Sare, poput Šimuna-Petra i čuvenoga Savla-Pavla nagovijesti kako vjera i život s Bogom znači primiti krštenje i krenuti iznova, radikalno ostavljajući “staroga čovjeka”. Bog Jakova stavlja u situaciju stvaranja s prvih stranica Biblije. Bog je, naime, dao ime svojim prvim stvorovima – danu i noći, nebu, zemlji i moru (Post 1,5.8.10); Bog ih je blagoslovio – ribe i ptice, čovjeka, sedmi dan (1,22.28; 2,31) – tako i čovjeka (usp. Post 5,2). Jakov stoji pred svojim Stvoriteljem koji ga iznova oblikuje.
Bog je Jakova konačno doveo do toga da bude spreman poslušati iskonsku Božju zapovijed čovjeku. “Budi plodan i rasti!” (Post 35,11) čuje patrijarh na povratku u svoju zemlju, baš kao što je to tek stvoren čovjek čuo (Post 1,28).
“Tko je u Kristu, nov je stvor” (2 Kor 5,17) zapisat će u Novom zavjetu sv. Pavao, primjenjujući tako općeprihvaćenu proročku misao o novom stvaraju. Jakov tako nešto doživljava na povratku u domovinu. Nov susret s Bogom više nije tek u snu, kao onaj prvi, nije to boj obavijen noćnom tminom. Gospodin se daje vidjeti svojemu odabraniku koji je očito pripravan na nov način pristupiti Božjoj objavi. U početku Jakov, bjegunac, dalekosežne riječi o potomstvu i o zemlji iz Post 28,13 kao da nije bio kadar čuti pa je u svom zavjetu gledao samo na sebe – tražio je kruha, ruha i siguran put (28,20). Sada Jakov na Gospodnje riječi o mnoštvu naroda, o kraljevima koji će poteći od njega (35,11) i o zemlji koju Bog daje u baštinu (r. 12) odgovara prinošenjem žrtve ljevanice (r. 14). Izražava tako pred Bogom svoj pristanak.
Primio je objavu imena El Šadaj koje je već njegovu djedu Abrahamu objavljeno (Post 17,1), koje i njegov otac Izak poznaje i pred njim izgovara (28,3). Sada žrtvenim prinosom kaže “Da!” Gospodinu koji spominje baštinu, danu Abrahamu i Izaku. Silan je to preokret, boljitak za Jakova i pomirenje s precima s kojima je, varajući oca i zlorabeći pritom Božje ime (Post 27,20), raskinuo veze i krenuo na svoj odvojeni put. Jakov sada u punini priznaje Boga svojih otaca. Jasno najavljuje da je vjera s poštovanjem obilježen povratak dobroj tradiciji i cjelovito pristajanje uz sveti pradjedovski zavjet.
(14.11.12.; 3.12.13.)
dr. sc. Niko Bilić, SJ
