Devetnica Srcu Isusovu – 5. dan; Rječnik sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 10. nedjelju u god. A: Hoš 6,3-6; Rim 4,18-25; Mt 9,9-13
Mlada Anamarija Carević, gimnazijalka, djevojka puna života i vedrine, ljepote i prijateljstva s Isusom, živo je pratila što se zbiva uz Baziliku Srca Isusova. Takoreći iz dana u dan. Od malena. Zajedno ostalom djecom u Palmi koja su, evo, prije nekoliko dana, na Tijelovo, kroz srce grada laticama mirisnog cvijeća svijetlih boja obilježavala put Isusu u svetoj Hostiji.
Zato mi u Anamarijinoj zakladi, Zakladi za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra, vrućim srcem pratimo devetnicu Presvetom Srcu kojoj je ovo već peti dan. Jučer je Antunovski hod još jednom pokazao što je vjera u Srce Kristovo i što je mladost; i zašto se tako rado molimo našem svetom Anti. Mnoštvo se okupilo oko živog srca naše vjere. Pogledajmo iskreno, tko će više pomoći onome koji želi razviti plemenitu, toplu ljubav, tko hoće ljudski njegovati svoju spolnost, izliječiti rane i muku, graditi čisto srce tako da bude živo, plodno, zadovoljno – hoće li parada ili mladost sv. Antuna? Pogledaj im lice – lice ti sve kaže!
I naša Tijelovska procesija i jučerašnja antunovska mladež izvrsna su slika onoga što je Bog u pradavnim početcima obećao, ono u što je Abraham kao prvi biblijski vjernik povjerovao. Mnoštvo naroda! Abraham je bio star. Anamarija je vrlo mlada otišla s ovoga svijeta, smrtno ranjena potresom. Ali Bog joj je dao novu veliku obitelj u našoj Zakladi. Cijelo mnoštvo! Tko se odazove na poziv Isusa, Učitelja i najboljeg Prijatelja, čini čudesa. Hvala svima vama na svakoj molitvi, svakom radu i daru za Zakladu!
Sveti je Matej u svojoj carinarnici bio zaokupljen spoznajom poreza i poreznog novca. Poznavao je računa, brojeve, novčanice; znao je svote i propise. Ali u njegovu poreznom uredu dolazak uplate nije bio siguran kao zora jutarnja, a bio mu je važan za život. Pogled Rabbija Isusa, Mesije, pogled je na čovjeka i donosi obraćenje u srži. Isus vidi čovjeka koji sjedi i boluje od naše tako moderne bolesti da samo sjedimo. Donosi mu i nudi spoznaju Gospodina, koja se poput mile blagoslovne kiše spušta i zalijeva suhu zemlju, žednu, bezvodnu. Što da učinim za te, Mateju? Evo, mene slijedi, pa ćeš od carinika i grešnika postati evanđelist! Bez Srca Kristova Matej bi i dalje služio rimskom okupatorskom porezu, ovako će nam zabilježiti ključnu objavu kad Isus otvoreno kaže: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
Isusov pogled na carinika Mateja, pogled u kojem bujno cvjeta milosrđe i privrženost, sućut i solidarnost Srca Isusova s bolesnima i grešnima jači je od prodornog nastupa najjačih biblijskih proroka. Poziv koji iz Srca Mesijina izvire i prelijeva se preko svetih usta Sina Božjega dohvaća carinika snažnije negoli starozavjetna ubojita riječ.
Abraham je dao slavu Bogu, povjerovao je da će Bog vjerno izvršiti što je obećao. Bog ima moć. Matej je svoje pouzdanje poklonio Isusovu pozivu: »Sijedi me!« U Starom zavjetu obamrlo tijelo Abrahamovo, umrlu majčinsku moć Sarinu Bog je oživio. U Novom zavjetu Matej u isti čas dobiva na dar snagu i ljubav Isusova Srca. Kao što će sam Isus poslije ustati od mrtvih, tako sada Matej može ustati i poći za Isusom. Prestaje sjedenje u carinarnici, počinje gozba na kojoj je za stolom sam liječnik Isus. Dapače, premda je zacijelo Matej domaćin koji časti svoga Mesiju i Spasitelja, Isus je onaj koji poziva grešnike. Bez Srca Isusova naša je ljubav poput jutarnjega naoblačenja koje se brzo povuče, poput rose koja se spusti pa ode. S Isusom Srcem ljubav svijetli i grije kao sunce.
Nije samo Abraham po svojoj vjeri došao do pravednosti, do Božjega spasenja. U Novom zavjetu svi koji slušaju poziv Isusova Srca, svi koji vjeruju da Bog svojom snagom diže ljubljenoga Sina iz groba da bude naš Gospodin, primaju taj dar.
Farizeji – jaki, zdravi, pravedni, ne blaguju s Isusom nego prigovaraju učenicima. Optužuju. A Srce Isusovo pozorno sluša, čuje i brani. Šalje ih da zaista budu učenici onog Pisma, koje gorljivo čuvaju, u nj se pouzdaju, svom snagom ga žele vršiti.
Zašto će Isus biti predan? Zbog naših prijestupa, ne zbog naših svetih djela i vjernosti Božjoj riječi. Zašto je Isus uskrsnuo? Zbog toga da mi možemo biti pravedni. Božja želja za milosrdnom ljubavlju i dobrotom sva se sakrila u Isusovo Srce. To je ono što mu se sviđa, što on – Bog – voli. Više nego sve žrtve klanice i paljenice, Bog želi da ga izbliza upoznamo, da znamo njegovu milost i strpljivost, vjernost i istinitost. Želi da spoznamo tko je on.
Zato je Isus dopustio da mu Srce bude na križu probodeno. Zato smo svi mi, slabi grešnici, pozvani na ovu gozbu na kojoj se uprisutnjuje i slavi jedina žrtva Isusova, na kojoj se blaguje utjelovljena ljubav mesijanskoga liječnika.
