otpjevni psalam u ponedjeljak 32. tjedna (god. I.)
Iz jubilarne godine sv. Ignacija, u kojoj smo nastojali VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, čuveni psalam 139. Ovaj put baš na blagdan sv.Stanislava Kostke, Europljanina, koji je svu svoju mladost posvetio Kristu. U svijetu suvremene tehnike, skromno a drago obogaćenje u poietičkom istraživanju “Kako danas žive psalmi” na našemu na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, Za predah i okrjepu duši, za smirenje i molitvu Ocu:
Povedi me, Gospodine, putem vječnim!
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega,
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.
8. 11. 2021.












