Nas, učenike svoje, poučavaš, Učitelju vječni! Upozoravaš nas da pazimo na sebe. Jer normalno je da dolaze napasti koje navode na grijeh. Ali, teško meni, ako preko mene dolaze! Kažeš mi da mi više vrijedi, svrhovitije mi je uzmem li u zagrljaj neki težak uteg i skočim u ponor, bacim se na dno Galilejskoga mora, nego da nekog malenoga navedem na grijeh, budem mu napast.
Braća smo i sestre. Ako tko čini grijeh, šalješ me, Gospodine, da opomenem. Daješ mi čudesnu moć pomirenja. Mogu bratu oprostiti, otpustiti mu dug njegov ako se poslije obratio i pokajao. Štoviše učiš me silnoj ustrajnosti i aktivnosti. Ako dnevno puni broj puta učini protiv mene neki prijestup, ali potom svaki put ponovno dođe k meni i kaže: »Kajem se!«, kaže da se predomislio i obratio od svojega grijeha, ti mi daješ da mu oprostim.
Premda smo tvoji apostoli, tražimo da još dopuniš našu vjeru, da nadodaš. To je naša molitva. To je moja molitva, Isuse.
I ti potvrđuješ da mi je vjera manja od sićušnoga zrna. Da ima barem veličinu sjemenke, na moju riječ voćka bi se nasred ovoga našeg mora posadila i ondje rasla.
Iščupaj me, Svjedoče vjerni, moćni Sine Očev, izvadi moje korijenje iz neplodnoga tla malovjernosti i nepovjerenja. Presadi me u bujan vrt svoje dobrote kao na početku! Kupaj me beskrajnom moru svojega milosrđa!
Niko Bilić SJ
Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
