Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 15. nedjelju u god. A: Iz 55,10-11; Ps 65,10-14; Rim 8,18-23; Mt 13,1-23
Ovako smo u nedjelju, 12. srpnja 2026. razmišljali na svetoj misi u okrilju Bazilike Srca Isusova (Palmotićeva 31, Zagreb). Posvećeno molitvenim članovima i prijateljima, volonterima i dobrotvorima Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević. Hvala vam na velikodušnoj, ustrajnoj pomoći u milenijskoj rekonstrukciji hrvatskog narodnog svetišta Srca Isusova!
Najnoviji skroman, a drag, prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Je li ovo pravo ljetno evanđelje? U mjesecu predragocjene Krvi Kristove čitamo kako je Isus izišao i sjeo uz more. Dapače, ušao je u lađu. Evo ga na moru! Pa i silan svijet, koji se okupio, lako će nas podsjetiti na mnogobrojne duše koje sa svih strana dolaze u našu Hrvatsku u potrazi za ljetnim odmorom. Nažalost, u isti mah ratovi, koji ne prestaju, nego se pojačavaju, i naš ljudski nemar prema prirodi daju nam osjetiti što znače Apostolove riječi da sve stvorenje zajedno uzdiše, muči se, vapi za otkupljenjem. Zato sav stvoreni svijet mi u molitvi donosimo pred Srce Božje da čujemo i poslušamo Riječ.
Gospodin Isus ne zastaje na izvanjskom dojmu, nametnutom prividu jedinstva i ideološkoj korektnosti. Jasno govori da su tu i »mi« i »oni«. Razlika je posve jednostavna: Da li vidimo, čujemo i razumijemo? Ili ne.
Dok se suvremeni ljetovatelj ovoga svijeta brine kako će unaprijed ukloniti višak sala da se može pokazati na plaži, sveti učitelj Isus vraća se na drevnog, časnog Izaiju i upozorava na ono daleko ozbiljnije: na usaljeno srce.
Pravi, ugodan odmor za dušu sastoji se u tome da nam je nebeski Otac darovao sveto znanje o otajstvu. Sad je čas da osjetimo veličinu, vrijednost i slatkoću otajstva, da uživamo u njemu. Sunčanje duše, dubinsko opuštanje srca krije se u tome da je Bog Kralj. Bog kraljuje i poslao nam je, evo, svoju Riječ, živoga Sina svoga Isusa. Isus je sveta Riječ koja izlazi iz božanskih usta i ne vraća se Bogu bez ploda. Čini što Otac hoće, obistinjuje ono zbog čega ga je Otac poslao.
Mi nismo na misu tek usput došli. Mi ne pristupamo oltaru s kamenim srcem jer nam ga je Gospodin izvadio i dao nam je Srce od mesa, svoje probodeno Srce iz kojega je potekla krv i voda. Trnje naših grijeha, koje nas guši, bacamo na hrpu da ga spali sunce Božjega milosrđa.
Molimo danas iz dna duše da utjelovljeni Gospodin, živa Riječ, pronađe u nama plodnu zemlju. Daj, Gospodine da sveto božansko sjeme koje u pričesti primamo već danas donese 30, 60, 100 dobrih plodova!
