uz današnje Evanđelje: ponedjeljak 5. korizmenog tjedna – nov nastavak u nizu “Religija i šport”
Posvećeno Anamariji i njezinoj Zakladi za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević
Emisija “Poluvrijeme” radnim danom 6:55 na SPTV – Sportskoj televiziji, epizoda 874, u ponedjeljak 18. ožujka 2024. Biblijska razmišljanja o duhovnoj dimenziji športa. Hvala Bogu! Novi nastavak niza “Religija i šport” u suradnji našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana, s Hrvatskim olimpijskim odborom.
Produkcija: Ivo Krištić
Sport, zbog siline i snage, zbog brzine i visine, može biti vrlo opasan, pa i pogibeljna. Evanđelje nam danas pred oči stavlja svjetski poznat prizor sa ženom koja je u krajnjoj životno opasnosti. Osuđena je na kamenovanje. U smrtnom strahu, do kraja potresena u svakom djeliću svoga organizma samo čeka prvi udar.
U bogoslužju postoji godina A, kad čitamo sv. Mateja, godina B u kojoj je, kao ove godine, pre nama Evanđelje po Marku, a godina C rezervirana je za trećeg sinoptika po redu – sv. Luku. A što je s omiljenim i cijenjenim, najdubljim Evanđeljem po Ivanu? Evo nas na kraju korizme, pred Veliki tjedan. Za ove dana čuvamo sv. Ivana – svake godine. Na Veliki petak opet ćemo razmatrati Muku po Ivanu.
U našoj bazilici Srca u srcu glavnoga grada, u ovom narodnom svetištu Srca Isusova, dobro razumijemo muku evanđeoske žene koja je drevna biblijska slika Božjega naroda, slika Crkve. Pritisnuta vlastitim grijehom iznutra, izvrgnuta režimu koji i Božji Zakon zlorabi da bi optužio i napastovao Isusa, pravednika, doživljava da je iskorištavaju kao sredstvo i objekt za svoje napadačke nakane. Dovode je, optužuju je, nitko s njom ne govori, nju ništa ne pitaju.
Premda se danas naveliko ponavlja krilatica iz komunističkoga totalitarizma da je vjera samo privatna stvar, upravo ovaj dio evanđelja svjedoči kako je u pitanju cijeli društveni sustav i život čovjekov. U novije doba žalosno poznajemo slučajeve kada se na Boga i vjeru pozivaju ljudi koji siju smrt – i drugima i sebi. Ostavljaju za sobom pokolj, tragediju i propast.
Isus daje odgovor. Odgovara neverbalno: saginje se jednom, pa još jednom da pokaže kako je blizu čovjeku grješniku. Sam će upoznati krajnju smrtnu tjeskobu u Getsemanskom vrtu.
Isus piše po tlu da pokaže kako prst Božji dobro zna zemaljski prah od kojega smo sazdani. Dodiruje ga.
Isus odgovara verbalno i traži bezgrješnika. Sugovornici se povlače, napuštaju sveti hramski prostor. Nema odgovora. Ostaju u svom grijehu.
Gospodin jedini progovara sa optuženicom. Naziva je ženom, što u Bibliji znači: ti koja si od početka od Boga stvorena i blagoslovljena. U Ivanovu evanđelju to je riječ kojom oslovljava svoju Majku. Gospodin joj kaže: „Idi!“ – što znači: „Živi!“
