Malo poznat, a važan biblijski obnovitelj Nehemija pronalazi mjesto u Svetom pismu popravljajući drevne i časne jeruzalemske zidine. Pobrinuo se da cijela zajednica povratnika dobije zaštitu i da nakon progonstva može opet započeti život u vlastitoj domovini. O tome on osobno svjedoči, piše autobiografski, pa nam je još draže čitati.
Plijeni pozornost time što s jedne strane motivira i okuplja sve obitelji na zajednički pothvat, a s druge strane što se sam dao na posao. “Gradimo” (Neh 3,33.38), piše on, potvrđujući da je su i on i njegova braća uključeni u radove. Izrijekom svjedoči da se “držao posla oko zida” (Neh 5,16). Dobar je voditelj zajednice koji ima uvid u duševno stanje ljudi (4,8). Zna podijeliti i solidarno skrbiti za njih. Pismo svjedoči kako se o njegovu trošku pripremala hrana za sve (5,18).
Kad u svom izvještaju točno navodi i riječi sunarodnjaka (4,4) i protivnika (4,5) znači da mudro osluškuje obje strane. To je bitan dio njegove strategije i političkoga umijeća. Osobitom revnošću kojom se založio za svetost hrama (Neh 13,8) starozavjetni je uzor Isusova svetoga gnjeva u poznatu evanđeoskome opisu očišćenja hrama. Nehemiji je stalo da se poštuje Dan Gospodnji (Neh 13,15–22), a na veliki Blagdan svi će moći poslušati riječi Saveza s Bogom, odlomak po odlomak, s tumačenjima (Neh 8). Razumijevanje i osobna sloboda pritom su jednako važni kao i molitveni pristup.
Otpočetka se ovaj budući namjesnik perzijskoga kralja Artakserksa predstavlja kao molitelj. Čuvši o “velikoj nevolji” u svetomu gradu daje se na molitvu (Neh 1,5–11). To je njegova prva reakcija iz koje slijedi zauzimanje i uspješan pothvat. Osim toga prije negoli dadne odgovor kralju on opet “moli” (2,4).
Posebnost cijele knjige jest u tome da Nehemija svoj izvještaj isprepliće s molitvenim zazivima. Poput kakve moderne strjelovite molitve naći ćemo, usred autobiografskoga prikaza što se događa, riječi izravno Bogu upućene. “Čuj, o Bože naš!” (Neh 3,36), “Spomeni se, Bože moj!” (5,19), “Smiluj mi se po svome milosrđu!” (13,22).
Kad opisuje prve pothvate neprijatelja koji su još na razini riječi, poruge i zle propagande, prva Nehemijina reakcija jesu molitvene riječi. Bez uvoda i okvira umeće ih neposredno (Neh 3,36s). Stvar iznosi pred Boga i od njega traži djelotvornu inicijativu. Sud nad neprijateljima prepušta Bogu. Slično tako, molitvica za Božju pravednu naplatu neprijateljima (6,14) bit će zapisana odmah nakon izvještaja o lukavim pokušajima atentata. Nehemija pred Bogom poimence spominje svoje napadače.
Drugog sadržaja, ali iste forme jest molitveni zazivi koji bilježi nakon opisa velikodušna postupanja za upraviteljske službe. Traži od Boga da mu uračuna njegova dobra djela (Neh 5,19). Na isti će se način poslije osvrnuti na svoju brigu za hram Božji (13,14), a tako će napokon i dovršiti svoju knjigu (13,31).
Čini se, štoviše, da su ovi zazivi nosiva konstrukcija cijeloga spisa koja ukazuje na plodan duhovni posao. Pred Bogom Nehemija pregledava svoj život i zapisuje. U dijalogu s njime ispituje svoja djela. Koliko je to korisno danas znaju ne samo duhovni učitelji, nego i najuspješniji menadžeri.
vidi:
Nehemija – graditelj jeruzalemskih zidina * Uspješan socijalni reformator Nehemija (Neh 5) * Nehemija, graditelj, i sv. Josip
2. popravljeno izd. 18. 2. 2020. CROSBI
Niko Bilić, SJ