Rječnik, sadržaj i teološko značenje današnjeg evanđelja: petak 22. tjedna
Na Prvi petak, ovaj put baš na dan dan svete Majke Tereze koja je pred cijelim svijetom pokazivala nove principa Srca Isusova. Brinula se za najsiromašnije, za one koji od svoga siromaštva i nisu mogli drugo nego postiti i moliti.
Posvećeno svim prijateljima i podupirateljima, svim molitvenim članovima i donatorima Zaklade za obnovu bazilike presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u Palmotićevoj 31 u Zagrebu.
Hvala svima vama koji ste strpljivo slušali na popodnevnoj svetoj misi u okrilju Bazilike Srca Isusova u petak, 5. 9. 2025. Dobro došli na Večer slavljenja u nedjelju, 14. 9. u 19:30 na Jordanovcu 110 u Zagrebu, u zahvalu za napredak obnove i sjećanje na Anamariju koja bi ove godine proslavila 21. rođendan.
Najnoviji prinos u ovim novim medijima na našem Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Gospodin Isus, naš Mesija, svojim Srcem donosi u povijest Božjega naroda nove principe. Poštuje on ono što je bilo do Ivana Krstitelja, ali mijenja i dovodi do punine. Odmah razumijemo njegove primjere iz života: ako kupim novo svečano crno odijelo, neću rezati s njega komad tkanine da pokrpam neke stare iznošene hlače (usp. Lk 5,36). U staru bocu od vina, neopranu i odstajalu, ako ulijem svježe vino (usp. Lk 5,37), znamo što će se zbiti. Ukiselit će se. Ciknulo je – kaže se!
Starozavjetni post ima svoju vrijednost. Ustrajne, iskrene molitve itekako vrijede. Ali sada Isus, Mesija, donosi nešto novo. Sada Zaručnik okuplja svatove (Lk 5,34). Došao je pozvati grešnike (Lk 5,32). Maloprije pozvao je Levija i potom obranio svoje učenike kad su ih na Levijevoj gozbi napali zbog druženja sa carinicima i grešnicima. Očito su to isti pismoznanci i farizeji (Lk 5,30) koji sada kreću u napad izravno na Učitelja i ispituju ga. Imamo siguran dojam da je njihovo pitanje huškačko i napadačko. U njemu je optužba i stvaranje razdora.
Pred Srcem Kristovim sve se razotkriva: zaludu se pismoznanci i farizeji pokušavaju svrstati s Ivanom Krstiteljem, najvećim među rođenima od žene (Lk 7,28). Ivan će biti mučenik, a oni će Isusa poslati na muke i u smrt.
Veliko, široko Srce Isusovo, mudrosti puno, ima svoj princip i ne da se uvući u svađu. Potvrdit će on s poštovanjem svu vrijednost Staroga zavjeta. Valja staro (Lk 5,39)! Pa to svi znaju: dobra „butelja”, što se dulje dobro čuva, na većoj je cijeni! Gospodin poštuje i vrhunski uzdiže Ivana Krstitelja. Andrija i onaj drugi učenik od Ivana su došli k njemu (Iv 1,37). Poštuje Isus do kraja onaj Božji Zakon za koji farizeji i njihovi učenici na svoj način izgaraju.
Prije potvrde staroga Gospodin čini ono glavno. Kao i toliko puta nesebično iz svog Srca iznosi objavu svoje osobe. On je božanski Zaručnik (Lk 5,34) kojega Biblija od starine poznaje i željno iščekuje. „Zaručit ću te sebi dovijeka, u nježnosti i u ljubavi, u vjernosti” obećava Bog po proroku Hošei (Hoš 2,21s). „Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati” bilježi Izaija (Iz 62,5). „Dragi moj pripada meni, a ja njemu” govori zaručnica u Pjesmi nad pjesmama i ponavlja (Pj 2,16; 6,3). Odatle nesrazmjer između Isusovih učenika i onih prijašnjih, nesklad koji farizeji i pismoznanci ističu, a Gospodin potvrđuje.
Isus međutim, kad govori o Zaručniku, ne gradi romansu iz bajke nego odmah otvoreno najavljuje da će biti ugrabljen (Lk 5,35). U svojemu predanju ide do kraja, dat će sama sebe za žrtvu kao Jaganjac Božji. Papa Lav XIV. baš neki dan tumači: Nije Isus uhićen, nego on sama sebe svjesno i aktivno predaje. Daje da ga ugrabe. Nije žrtva uhićenja, nego autor dara (Lav XIV., Opća audijencija, 27. 8. 2025.). To je ta novost koja iz temelja mijenja starozavjetno bogoslužje. Bog Sin, posve jedno s Ocem, duhovan, besmrtan, vječno živ, uzeo je naše smrtno tijelo. Tom ljubavlju nadilazi granice naše pameti. Naše boli uzima na sebe. Žrtvuje se. Posvetit će svaki korak našega života, uključujući i smrt.
Tada, u tim trenucima nakon Posljednje večere, na Kalvariji kad se razbježe i svi ga ostave (Mk 14,50), tada će postiti; u one dane kad se od straha zatvore (Iv 20,19), a utroba im se zgrči. Kad izdajnik dadne svoj poljubac, kad bičevi počnu divljati po presvetom tijelu mučenika dok Pilat pere ruke, kad čavli stanu razdirati ruke i noge, kad se koplje do srca zabije… To je novi princip Isusova srca, jedinstvena žrtva koju na oltaru slavimo, s kojom se sjedinjujemo.
Pokojni papa Benedikt tumačio je čuveno Ezekijelovo proroštvo. Kad Ezekijel zapisuje Božje obećanje „Dat ću vam novo srce” (Ez 36,26), nije to uzvišena, lepršava i eterična pjesnička slika. To je povijesna novost koju Isus donosi. Bog nam daje srce od mesa, Srce Kristovo, iz ljubavi za nas probodeno. I post i molitve sada se ravnaju prema novim principima. Presudno je s kakvim srcem postim i molim. Blago nama, ako nam umjesto oholosti i mržnje, osude i lijenosti, srce ispunja iskrena, ustrajna ljubav prema Zaručniku! Tako stižemo do uskrsne radosti u kojoj je božanski Zaručnik duša naših zauvijek s nama.
