Nepoštena snalažljivost (Lk 16,1-8)

Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja u petak 31. tjedna: Fil 3,17–4,1; Ps 122,1-5; Lk 16,1-8

Marinus van Reymerswaele, Parabola o nepoštenom upravitelju (oko 1540.)

Nije ništa neobično ako nam Isusove prispodobe djeluju zbunjujuće i izazovno. Ali ova o nepoštenu upravitelju čini se jasnom i izravnom. Ako se razbojnik ovoga svijeta, kriminalac i mafijaš, istinski trudi, pametan je i brz, onda je duša zaljubljena u Krista pozvana biti još marljivija, mudrija i brža u brizi oko nebeskoga kraljevstva. Jedan ključ za razumijevanje prispodobe zacijelo je kako shvaćamo gospodara u čas kad hvali nepoštena upravitelja. Tko je taj gospodar? Još je važnije kad vidimo da u Lukinu evanđelju glagol koji opisuje rasipanje (διασκορπίζω) nalazimo svega triput. Jednom u hvalospjevu Majke Marije koja promatra kako je Bog, Spasitelj, raspršio oholice (Lk 1,51). Drugi put u opisu rasipnoga sina (15,13), i napokon u ovom našem evanđelju (16,1).
Na misi koju smo u okrilju Bazilike Srca Isusova jučer, na Prvi petak, 6. 11. 2026. prikazali za pokoj duše patra Božidara Ipše, svećenika, redovnika, i za sve pokojne iz Marijine legije, evanđelje o nepoštenu upravitelju daje nam da još bolje vidimo iznimnu revnost i mar patra Ipše. Jako je dobro upravljao darovima koje mu je Bog povjerio. I onim ljudskima, koje su ga dovele do toga da se Bogu odazove u svećeništvo, pa zatim i u Družbu Isusovu. I onim milosnim koje je kao svećenik iz dana u dan marljivo donosio brojnim dušama.   

U mjesecu studenome zaista vrijedi stati pred Srce Isusovo. Započeli smo mjesec pogledom na nebesku slavu svih svetih. Potom smo se sjetili i molili za sve duše – za one koji su pošli pred nama s ovoga svijeta. Srce Isusovo poznaje našu domovinu na nebesima (Fil 3,20). Ondje ga je Otac ljubio prije postanka svijeta (Iv 17,24). Mi već sada, na zemlji, iz dubine duše molimo: »Učini srca naša po Srcu svome!«. A onda će – kako Pavao tumači svojim omiljenim prijateljima Filipljanima, – onda će Gospodin, uskrsli Spasitelj, i naša tijela učiniti po tijelu svome slavnome (Fil 3,21).

Je li nepošteni upravitelj o kojemu Učitelj Isus govori u svojem primjeru iz života bio sam usmjeren na svoj trbuh (Fil 3,19). Samo da se dobro nahrani i napije, da napuni želudac! To mu je bio bog. Umjesto da dobro gospodari onim dobrima koje mu je gospodar povjerio, njegova slavna karijera uprave dovela ga je do optužbe, očito istinite, da rasipa imanje (Lk 16,1). Slava mu završava u sramoti (Fil 3,19).

Malo prije ove pouke čitamo čuven Isusov primjer sa rasipnim sinom i milosrdnim ocem (Lk 15). Isus ga je kao pouku u prethodnom evanđeoskom poglavlju uputio farizejima i pismoznancima (Lk 15,2), te carinicima i grešnicima (15,1). A sada govori baš svojim učenicima (Lk 16,1).

Mi smo danas u ekonomskoj znanosti svjesni da su dobre veze među ljudima osnovica i izvor za uspješno poslovanje. Dobri su odnosi važniji od novca i utemeljuju zaradu. Je li to razlog da gospodar u Isusovoj priči na kraju hvali istog onog upravitelja kojega su bili optužili (Lk 16,8)? Lažiranim, krivotvorenim dokumentima prikrio je gubitke, izgleda da imanje ipak dobro stoji. Sve da je i otpušten, ti navodni prijatelji koje je stekao pomoću pedeset (Lk 16,6) odnosno dvadeset posto (Lk 16,7), primili bi ga i osigurali mu životni prostor (Lk 16,4).

I prvaka-apostola, Petra, Gospodin je morao u važnom času ukoriti što misli na ono ljudsko, a ne na Božje (Mt 16,22). Ovaj se nepošteni upravitelj – ekonom nepravde (οἰκονόμος  τῆς ἀδικίας Lk 16,8) – kako ga evanđelje doslovce opisuje, također svrstao među one koji misle na zemaljsko (Fil 3,19), a ne na vječni Božji sud.

Zaista, i raspni je sin svu baštinu rasuo (Lk 15,13), ali je došao k sebi (Lk 15,17), obratio se. Vratio se u kuću očinsku. A ovaj povjerenik za sve imanje sam dokazuje kako on to postupa i koliko je optužba točna. Korupcija ostaje, imanje srlja u propast. Ista evanđeoska riječ, uočili smo, opisuje kako on rasipa, krade, namješta i lažno piše dokumente. Radi to jedan na jedan, u potaji, bez svjedoka.

Naša Zaklada za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra čuva uspomenu na djevojku Anamariju Carević koja je u prvom razredu gimnazije smrtno stradala u velikom zagrebačkom potresu. Ona nam kao kontrast pomaže da još bolje shvatimo lik iz evanđelja. Anamarija je u malo svojih dana izvrsno upravljala darovima koje joj je Bog dao. Svjedoci potvrđuju kako je koristila i razvijala povjerene joj talente. Nadbiskupska klasična gimnazija trajno pamti njezinu radost i hrabrost, marljivost, empatiju i spremnost na pomaganje bližnjima. Osnovna škola Dr. Ivan Merz obilježena je njezinim likom koji sjaji na velikom muralu.

Rasipni sin u svjetski poznatoj Isusovoj pouci iz prethodnoga evanđeoskog poglavlja, postao je sin svjetla (Lk 16,8) jer se uživo susreo sa snagom križa Kristova (Fil 3,18). Dirnula ga je ljubav Očeva, koju svi mi najbolje možemo upoznati u probodenom Srcu Isusovu kad je iz njega potekla krv i voda. Nepošteni upravitelj sin je ovoga svijeta, snalažljiv sa svojima. Podržava i nastavlja korupciju, pokvarenost, nepoštenje. Ne misli on na nebesku domovinu, ne iščekuje Spasitelja (Fil 3,20).

Izvrstan nam je to poziv na obraćenje. Strogo je hitno upozorenje. Poslušajmo kako Apostol i plačući govori (Fil 3,18)! Pravi izlaz iz vrzina kola jest križ Kristov. Samo u Gospodinu možemo čvrsto stajati i nećemo rasuti imanje – dragocjene talente, život naš – koje nam je Bog povjerio.

O Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.