Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 3. nedjelju u god. A: Iz 8,23b–9,3; 1 Kor 1,10–13.17; Mt 4,12–23
Ovako smo u okrilju naše Bazilike Srca u srcu grada razmišljali u nedjelju Božje riječi, 25. 1. 2026. koja ovaj put dolazi baš kao dovršetak molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Liturgijski se izostavlja blagdan obraćenja sv. Pavla, ali je tematski itekako prisutan u današnjim čitanjima.
Kako to Božja Riječ prodire u naš svijet. Ne samo kao pobožan unutarnji osjećaj ili kao misao nego kao pravi čovjek, Riječ koja je tijelom postala. Došla je u našu tamu i kraj ispunjen smrtnom sjenom koja se u evanđelju vidi u tome što Ivan – rođak, preteča, navjestitelj kraljevstva koji je prvi pozivao na obraćenje – završava u zatvoru (Mt 4,12). I u tome je preteča: daleko prije nego će Isus biti predan, Ivan je predan. I to je Gospodinu znak. Nakon što je došao na krštenje u Judeju, vraća se u zavičaj u kojem je odrastao. Galileja – provincija, daleko od svetog grada Jeruzalema, već je osam stoljeća kulturni, etnički i religijski konglomerat. Bijaše to dio asirske strategije osvajanja. Razbij jedinstvo!
Isusovo osamostaljenje i nov korak, početak javnoga djelovanja, vidi se u tome što se odselio iz Nazareta (Mt 4,13). Sada će Kafarnaum biti njegov grad. On, Riječ Božja, svjetlost je jarka koja je osvanula (Iz 9,1; Mt 4,16).
Prvi korak prosvjetljenja u tmini isti je onaj poziv na obraćenje koji je već prije, u Judeji, Krstitelj proglašavao (μετανοεῖτε Mt 3,2; 4,17), kao i utješno upozorenje na blizinu Boga kralja. Nebo kraljuje! Osjetite kako je ta blažena činjenica blizu – poziva Gospodin (ἐγγίζω „približiti se”, perf. Mt 3,2; 4,17).
Drugi korak kojim svjetlo Božje Riječi obasjava duše sastoji se u tome da nam donosi umijeće otpuštanja, ostavljanja i odvajanja, oslobođenja. Božja Riječ daje potpunu unutarnju duhovnu slobodu. Braća Petar i Andrija spremno ostavljaju mreže koje su baš bili bacali u more (Mt 4,20). Ona druga dvojica braće Jakov i Ivan ostavljaju i svoju lađu i opraštaju se od roditelja (Mt 4,22). Snaga za taj novi početak krije se najprije u Gospodinovu pogledu. On ih je ugledao (2x ὁράω Mt 4,18.21) – nebesko svjetlo iz očiju utjelovljene Božje Riječi obasjalo im je život, doprlo do srca, rasvijetlilo im pamet. Snaga za nov početak dolazi potom iz Gospodinova poziva. On ih je prvi ljubio. Nije to njihov mudar, junački iskorak, nego odgovor na Isusov poziv.
Metoda Božje Riječi prodorna je i pažljiva u isti čas. Vidi Isus da su oni ribari ἁλιεῖς (Mt 4,18.19). To poštuje, to ostaje! To je polazište. Ali Božja Riječ nudi novo stvaranje. Ako se odazovete, onda vas sada ja činim ribarima na moj način. Od sada ste ono što ja od vas stvaram (ποιέω Mt 4,19). I dalje ste ribari, ali sada u mrežu kraljevstva nebeskog hvatate ne više ribe, nego žive ljude. Duše lovite mrežom vječnoga života. Kod Pavla, kad padne ničice na tlo pred jarkom nebeskom svjetlošću (Dj 9,3; 22,6; 26,13), ista gorljivost ostaje, samo sada više nije progonitelj nego ljubitelj i navjestitelj Mesije, Sina Božjega. Vatreni farizej postao je vatreni apostol.
Zbog Isusova pogleda, zbog njegova poziva u prvim je galilejskim učenicima brzina kojom ostavljaju sve i sada više ne slijede svoj ego, nego idu za živom Božjom Riječi. To je program jedinstva svih duša koja vjeruju u Krista. Naša sloga izvire iz Gospodinove stvaralačke moći. Ako nas je pogledao i pozvao, ako smo ostavili svoje mreže i primili njegovo krštenje, onda on stvara od nas pravi ribare po svojoj mjeri. Sloga nije u tome da stojimo u istom redu i imamo istu odoru, nije u vanjskoj demonstraciji, koja može biti nametnuta i plaćena, nego je naše jedinstvo daleko, daleko zahtjevnije. Apostol jasno veli: jedinstvo se sastoji u tome da budemo savršenog istog osjećanja i istog mišljenja (grč. φρονέω Fil 2,5) – da u nama bude Kristovo mišljenje i osjećanje, da našim srcem vlada Srce Isusovo.
Zato nam je potreban onaj presudan dio moći i djelovanja Božje Riječi, a to je terapeutski dio koji evanđelje na kraju ističe. Nije lako uspostaviti zajednicu i njegovati zajedništvo, pravu slogu. Sve razdijeljenosti i rascijepe među kršćanima, svaku bolest u Božjem narodu donosimo Gospodinu jer jedino on može izliječiti naše najdublje duhovne patnje, osloboditi nas od naših opsjednutosti, naših lutanja i raznih sputanosti koje nas koče da djelujemo po evanđelju kao podanici Boga kralja (usp. Mt 12,24). Težak jaram naših grijeha Božja Riječ uklanja s leđa, zaustavlja sotonsku batinu koja nas uporno pokušava dohvatiti i mlatiti. Nismo više šibani i proganjani svim onim zlima koja izviru iz našega srca jer Isus, Mesija, on jedan – raspet je za nas (usp. σταυρόω 1 Kor 1,13). Zbog te njegova žrtve Crkva je jedna. Tu njegovu žrtvu i danas na oltaru slavimo.
25. 1. 2026.
