Molitva Sinu Čovječjemu, koji je Gospodar i Sudac (Lk 12,39-48)
Bože moj, ne, nipošto ne daješ svoju pouku samo meni. Ta sve nas od početka stvaraš na svoju sliku i priliku da budemo dobri gospodari tvojim stvorenjima.
Meni dodjeljuješ da vjerno i razborito gospodarim kućom svojega života koju mi daješ na dar. Tvoji su to sluge. Njima, evo, u ovaj pravi čas želim dati svoj prilog, makar tako siromašan, nedostojan, nedostatan. Karizma je to koju u mene stavljaš na dobro svih tvojih. To je tvoja volja koju mi daješ na znanje.
Ako mi je Otac nebeski dao mnoge dare, mnogo toga će tražiti od mene. Povjerio si mi tako mnogo. Sada još više, cijelo obilje, ovi tvoji sluge očekuju od mene. Pitaju, mole.
Tučemo se, evo, Gospodine. Razbojnički, nemilice, udaramo riječima i rukama, ubojitim oružjem i potajnom krađom. Mi, tvoji sluge, stvoreni da samo tebi služimo i samo se tebi klanjamo, u bijesnoj obijesti svojoj, halapljivo proždiremo, opijamo se opojnim otrovom da pobjegnemo od svoje zloće.
Pravo je da dođeš u svoj čas. Šibaj nas mnogim udarcima! Dovrši našu podvojenost, potvrdi da smo se svrstali među one koji se ne uzdaju u tebe, koji ne prihvaćaju tvoju istinitost i vjernost…
Ti, Sin Božji, postao si jedan od nas, ljudski potomak. Štoviše, poput kradljivca doći ćeš u tajni čas. Put si otvaraš kroz temelje moje zgrade.
Ti si to, Gospodine! Blago meni ako tebi vjerujem i pametno upravljam tvojim darovima jer tada mi velikodušno sve svoje daješ. Sama sebe. Meni. Kojeg li blaženstva, kojeg li nenatkriljivog dostojanstva!
About Niko Bilić SJ
Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
