uz današnje Evanđelje: srijeda 4. tjedna; 14. nedjelja (god. B)
Iz prošlog doba, u novom ruhu. S našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Koji blaženi čas!? Kakav sveti osjećaj ispunja cijelo moje onemoćalo tijelo, oživljava ga, daje mu snagu (Mk 6,5)!? Polažeš svoje božanske, ljubazne i moćne, ruke na mene (Mk 6,5) kao što će tvoja Crkva do danas ruke polagati kada tvome odabraniku daje sveti red, kad bolesnika pomazuje da ga tvoja ljubav ozdravlja. Ruke tvoje, Isuse moj, snažne i plemenite od rada s drvom, čvrste i sigurne, tankoćutne i tople. Sada znam što psalam veli: Na mene si ruku svoju stavio, svoj dlan položio (Ps 139,5).
Premda ti ne vjerujemo i ti se čudiš našoj nevjeri (ἀπιστία Mk 6,6), ti me ipak liječiš (θεραπεύω Mk 6,5). Još jedno silno djelo događa se po tvojim rukama (Mk 6,2). Među nama si, među svojima, tvoja smo braća, tvoje sestre, znamo te. A evo i ja iz duše vapim: “Pomozi mojoj nevjeri!” (ἀπιστία Mk 9,24) ukori moju nevjeru (ἀπιστία Mk 16,14) jer ti si Mudrost Božja, sva mudrost Duha Svetoga. Od Oca su sva djela tvoja jer si ti, Bog, u našu smrtnost, u našu ljudsku razmrvljenost ušao.
Pitamo: “Ne znamo li te dobro jer si naš (usp. Mk 6,3)!?”, a ne prihvaćamo kad veliš: “Evo, ispunja se Pismo” (Lk 4,21). U svom si zavičaju, u svojoj rodbini, u svome domu (Mk 6,4), Nazarećanine Božji, vječni, ali mi ne priznajemo da te je Otac pomazao (usp. Iz 61,1; Lk 4,18), nama Mesiju darovao.
Stoga smjerno, usrdno molim, preklinjem: “Iscijeli, ozdravi (Mk 6,5)!” Pokaži da si nam brat (ἀδελφός Mk 6,3), a ja ću ti svim srcem, koliko god mogu, čast iskazati (usp. Mk 6,4), Bože naš!
4. 7. 2021.
