uz današnje Evanđelje: ponedjeljak 4. korizmenoga tjedna
[U korizmi s Anamarijom – Korizma Srca Isusova]
Iz godine sv. Ignacija, o 500. godišnjici njegova obraćenja, u kojoj smo bili pozvani VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, novo izdanje, posvećeno svim molitvenim članovima, volonterima i donatorima Zaklade za obnovu bazilike Presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra Anamarija Carević u Palmotićevoj u Zagrebu. Skroman prinos s našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za novo otkrivanje Kristova evanđelja, za čitanje i slušanje:
Gospodine, moćni, jaki, ti spasavaš život od smrti (3x ζάω Iv 4,50.51.53), ti tražiš i budiš vjeru (3x πιστεύω 4,48.50.53)
Slušam ja. Čujem da si došao iz Judeje (2x Ἰουδαία Iv 4,47.54) u svoj zavičaj, u Galileju (5x Iv 4,43.45-47.54), u kojoj nećeš naći proročke časti, sam si rekao (4,44). Treći je dan (“nakon dva dana” 4,43), kao i ono prije kad si bio u ovoj našoj Kani na svadbi (“trećeg dana” Iv 2,1). Dva si dana bio ostao sa Samarijancima kad su te zamolili (Iv 4,40). Treći je dan najava. To je dan tvojega uskrsnuća (9x “treći dan” Mt 16,21; 17,23; 20,19; Lk 9,22; 18,33; 24,7.46; Dj 10;40; 1 Kor 15,4).
S kraljevskoga sam dvora (βασιλικὸς Iv 4,46.49). Jesam li kod Heroda? Svakako, ti ćeš otkriti da si kralj, pa s pravom tebi dolazim. U vrhu sam društvene ljestvice – kraljev čovjek. Ali moje dijete – moja krv, tijelo od tijela mojega – boluje. Na samrti je. Plod majčine i očeve ljubavi ima umrijeti (Iv 4,47). Pitam te, molim. Tražim od tebe: “Siđi (4,47.49)! Spusti se iz Kane do obale Galilejskoga mora. Pa Kafarnaum je sada tvoj grad (Mt 4,13). Budi dobar liječnik mome sinu!” Galilejci koji su hodočastili na svetkovinu u grad Jeruzalem, u Božji Hram, vidjeli su sve što si ondje učinio. Učini i opet! Za mene. Kao što si prije ovdje vodu vinom učinio i tako započeo svoja čudesna djela (Iv 2,11), podari sada i još jedno novo, drugo čudo (δεύτερον 4,54), tako da svih sedam može ući u “Knjigu znamenja” u Evanđelju po Ivanu.
Predbacuješ mi i upozoravaš me: čudesne znakove hoću za svoju vjeru. Ali ne! Meni je tvoja riječ dosta. Ostajem pri istoj svojoj molbi. Vapim: “Siđi (καταβαίνω 4,49 usp. 47)!” Tebe, Višnji, molim: “Dođi dolje prije nego umre moje rođeno, milina srca mojega!”
Gledam u tebi Gospodina, priznajem tvoju božansku vlast (κύριος Iv 4,49). Točno vjerujem da si jači od ljudske smrti. Nećeš doduše ti sići, nego mene šalješ. Ali govoriš da moj sin živi (Iv 4,50), kao što ćeš ti, Sine Očev, živjeti i usprkos našemu odbacivanju i ubijanju, osudi i križu (usp. “ja živim” Iv 14,19). Vjerujem ti. Poklanjam svoje povjerenje tvojoj riječi koju si meni upravio, Bože moj (Iv 4,50). Pouzdajem se i krećem na tvoju riječ (2x πορεύομαι 4,50).
“Živ je (Iv 4,50.53).” – proglašavaš o prvoj uri poslije podne. “Živ je (4,51).” ponovit će sutradan moji sluge, donoseći radosnu vijest. I kad ih upitam, obavijestit će me, i ja ću spoznati (γινώσκω 4,53): upravo u taj čas kad ti govoriš svoju riječ, mojemu malome postaje bolje, prestaje groznica, nema više previsoku temperaturu (4,52).
Ti, Gospodine, sudiš da sigurno ne vjerujemo (οὐ μὴ πιστεύσητε Iv 4,43) bez čudesnih djela kakva je Bog već u misirskoj kući ropstva i na putu kroz pustinju činio da spasi svoj narod. Ali evo, ja vjerujem tvojoj riječi (πιστεύω 4,50), vjeruje sav moj dom, svi moji (πιστεύω 4,53). Sada smo puni povjerenja u tebe, oslanjamo se na tebe.
28. 3. 2022.
