do smrti poslušnomu Sinu, do smrti na križu
uz današnje prvo čitanje: utorak 31. tjedna, god II.
Nije li pravo misliti kako pokojna Anamarija, kad ju je potres odnio s ovoga svijeta, sada izbliza vidi kako je to Otac nebeski svome ljubljenom Sinu podario ime nad svakim imenom. Među nebesnicima prigiba koljena pred svojim Gospodinom – Prijateljem kojemu se ovdje u svetištu njegova Srca redovito klanjala.
Iz prošloga doba, uređeno i dotjerano u ovim novim medijima. Posvećeno svim članovima Zaklade “Anamarija Carević” s velikom zahvalom na svakoj vašoj potpori.
Skroman prinos s našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove za duhovni predah, za novo otkrivanje ljepote i dubine Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Gospodine Isuse, preko apostola Pavla tražiš od nas da u nama bude tvoja misao i tvoj osjećaj, da naše srce bude onakvo kakvo je tvoje Srce – Srce Sina Božjega koji je radi nas ljudi postao sluga.
Kriste – Mesijo Isuse, Ti si Bogu jednak. Ti si Bog. Sam si rekao: „Otac i ja jedno smo“ (Iv 10,30).
Na početku prvi su ljudi stvoreni na sliku Božju. I u njima je svojevrstan Božji lik. Ali oni su nasjeli zavođenju i htjeli su biti kao Bog, htjeli su biti „bogovi“. Ti si išao upravo u suprotnom smjeru i ispravio si velik lom koji je nastao. Ti se odričeš božanskoga prijestolja. Ostavljaš „lik“ Boga i uzimaš „lik“ sluge Božjega (Fil 2,6s). Postaješ sluga Gospodnji poput onoga o kome piše Izaija prorok.
Kao starozavjetni sluga Gospodnji Mojsije, s kojim je Bog razgovarao licem u lice, poslušan si do smrti. On je dobio posljednju zapovijed da se uspne na goru i ondje umre, i to je poslušno učinio (Pnz 32,50). Ali ti si pošao bitan korak dalje. Prihvatio si sramotnu smrt na križu koja prema starozavjetnom Zakonu znači prokletstvo (Pnz 21,23). Uzimaš na sebe prokletstvo umjesto nas.
Dragovoljno si prihvatio svoje poslanje. Sama sebe oplijenio si, lišio si se božanske uzvišenosti i dostojanstva, sama si sebe ponizio. Opustošio si sama sebe.
Došao si i do čudesnih plodova svojim poniženjem. Za razliku od graditelja babilonske kule koji se dadoše na silan pothvat kako bi sebi pribavili ime (Post 11,4), tebi Bog dariva ime. Daje ti ime nad svakim imenom (Fil 2,9).
Kao što si sama sebe do kraja snizio i spustio, učinio se neznatnim, tako te Bog uzvisuje iznad svega. Tvoja proslava vrijedi i za božanski prostor – ti i u nebu zavrjeđuješ klanjanje. Tvoja proslava vrijedi i za ljudski prostor – za čovjeka zemljanina, a i za podzemni svijet – za prostor pokojnika.
Svaki će jezik priznati da si ti Gospodin. Svi ljudi doći će do čudesnoga znanja do kojega je Apostol došao u osobnom susretu s tobom. Ti si Gospodin – Kyrios, Adonaj.
(29. 4. 2009. vidi: Sv. Pavao učenik i učitelj Riječi)
usp. Kristov osjećaj
