Iskusni vođa u Božjoj školi
Izl 34,1–9 u kontekstu
Knjiga Izlaska pruža izvrstan opis kako se iskusan voditelj naroda susreće s milosrdnim i milostivim Gospodinom. Mojsiju je darovana druga prilika, to je njegov nov početak.
Nakon kušnje u pustinji Mojsije će još jedom biti pozvan da se izjutra rano uspne i stane pred Bogom – ovaj put s izričitom naznakom da mora doći sam (Izl 34,3). Poslušno izvršava nalog i izrađuje dvije nove kamene ploče namjesto onih koje je razbio (34,4). Po drugi put ostat će na vrhu 40 dana i 40 noći (34,28). Ovaj put za razliku od prvoga (24,18) bit će to isposnički boravak.
Druga prilika
Prošao je Mojsije dugačak put: bio je spašen, odrastao je u dvije kulture, bijegom se spašava od prijetnje faraonove. Doživljava Božji poziv i izvodi velik projekt oslobođenja, izbavlja narod iz ropstva, posrednik je sklapanja saveza s Bogom na Sinaju. Nov poziv da se uspne na brdo odlično upućuje na naše iskustvo nesavršenosti. Kad nam se čini da smo sve napravili i da sve znamo, kad smo uvjereni da su drugi krivi, Gospodin nas poziva u novu školu. Mojsije sluša Božji nalog: iznova kreni! Mora napraviti nove ploče, kao one prve (34,1). Tako će i učiniti (34,4).
Mojsije je molio: “Daj mi spoznati, učini da znam tvoj put zato da upoznam tebe”. Mojsije želi upoznati Boga (33,13). Iskusni voditelj koji je već toliko toga prošao osjeća da mu nedostaje još nešto bitno. Sada on moli da mu Gospodin objavi svoje putove. Hrabro i izravno, bez sustezanja i okolišanja Mojsije unaprijed od Boga traži: “Daj mi vidjeti tvoju slavu” (33,18). Gospodin će dati odgovor na Mojsijevu molbu da upozna Božje putove (33,13) i njegovu slavu (33,18).
Božje ime
Bog u svetim visinama predstavlja samoga sebe. U skladu s danim obećanjem (33,19) dopušta da njegova božanska dobrota na vidljiv način zasjaji pred Mojsijem i sam izgovara svoje posvećeno vječno ime pred njim: “Jahve” (34,6). Sva će Božja dobrota proći ispred Mojsijeva lica, Bog će izgovoriti svoje ime – čuo je Mojsije najavu u prethodnom poglavlju (33,19). Božje ime jest objavit će Gospodin naknadno – Jahve revni (34,14). On je gorljivi Bog, važna mu je ljubav. Mojsije saznaje o Božjem opraštanju grijeha i još jednom dobiva potvrdu o Božjoj brizi za “krivnju roditelja i na djeci” (34,7) za što već zna iz objave deset zapovijedi (20,5)
Za ovoga drugog dugotrajnoga boravka na gori događa se prava mistična objava. Bog pred Mojsijem otkriva svoju pravu narav. Četverostruk opis o milosrđu i milosti, o sporosti na srdžbu i obilnoj dobrostivosti postat će tzv. formula Božjega milosrđa i označit će ključna mjesta u Bibliji, čak i ona koja inače odišu prijetnjom i nasiljem (usp. Joel 2,13).
Već kod duhovnoga zvanja Mojsiju je objavljeno Božje ime koje čuva uzvišenost i svetost Božju. Ne može se Bogom raspolagati: “Jesam koji jesam” (Izl 3,14) – tumači Bog svoje ime jer se može objaviti u šaptu blagoga lahora, kao kod Ilije (1 Kr 19), i u oluji kao patniku Jobu (Job 38). Može svojom slavom prosvijetliti vrhunac brda (Izl 19) i ispuniti hramsko svetište (Iz 6).
Nakon žalosna loma tek sklopljena Saveza Mojsije upoznaje prostranstva Božje nadnaravi koja nadilazi tisuće naraštaja (34,7). Milosrdni Bog brine se za krivnju do trećeg i četvrtoga koljena, ali tisućama naraštaja iskazuje milost. Prije je Mojsiju pokazao svoju uzvišenost, sada ga Bog uvodi u svoj unutarnji život, objavljuje mu svoju okrenutost prema ljudima i solidarnost, sućut s nama. Bog ima meko srce. Bog je to koji oprašta, nosi sve tri vrste ljudskoga zla. Kao Jaganjac Božji koji odnosi krivnju, prijestup i grijeh (34,7)
Nova definicija Božjega imena već je unaprijed najavljena. U prethodnom razgovoru Bog objavljuje Mojsiju da on nije samo “jesam koji jesam” (3,14), nego svetom, vlastitom imenu יהווה otkriva nov sadržaj “milostiv sam kome sam milostiv, smilovat ću se kome ću se smilovati” (33,19). Ista ona izričajna, gramatička figura koju Mojsije poznaje još od gorućega grma (3,14), ovdje se javlja s drugim, novim riječima, podvostručena.
Pouka Mojsiju
Što se na gori zbiva dragocjena je pouka za Mojsija samoga koji je malo prije molio da Gospodin odustane od gnjeva i sažali se nad zlom naroda, a potom je sam planuo i uništio dragocjen dokument kojim se utemeljuje Božji narod. Božje milosrđe pouka je osobno Mojsiju koji je razbio ploče saveza (32,19). Božja riječ izravno potvrđuje da je to učinio (34,2). A ploče bijahu Božje djelo i Božje pismo (32,16).
Mojsije je dopustio da se u njem raspali gnjev (32,19.22) koji pripada Bogu i kod Boga ostade tek na virtualnoj, mogućoj razini kao upozorenje (32,10–12). Organizirao je ubijanje (32,27) na svoju ruku, nije to Bog od njega zatražio. Kako biblijska slika prikazuje 3000 braće, rođaka i prijatelja (32,27), pobijeno je (32,28), a izvršeno je to na Mojsijevu riječ (32,28).
Rezultati
Glavni, zaključni plod otajstvena događaja na gori svakako su nove ploče Saveza – ploče Svjedočanstva (Izl 34,29). Ali važno je primjetiti da taj bliski susret nadilazi najavljene restrikcije prema kojima se Mojsije trebao sakriti u pećinu i samo s leđa susresti Božju slavu (33,20–30). Nema ni najavljene pukotine u stijeni (33,22) ni ruke koja pokriva Mojsija (33,22.23) ni tek pogled odotraga (33,23).
Reakcija Mojsijeva s jedne strane jest klanjanje puno poštovanja pred Božjim autoritetom (34,8). Kao što je kod poziva skinuo obuću s nogu dok stoji na posvećenu tlu kojemu nije gospodar (3,5), tako sada zadivljen i poučen “smjesta pade na zemlju i pokloni se” (34,8). Brzo pada ničice, klanja se, iskazuje štovanje. S druge strane od ovoga će susreta koža na Mojsijevu licu trajno sjati – izbijat će svjetlost (34,29.35) što će jasno ljudi vidjeti.
Mojsije moli. Kao rezultat velike objave Mojsije će se izravno usprotiviti i molitveno “napasti” Božju odluku “neću uzići” (33,3). Mojsije moli: “pođi s nama, u našoj sredini” (34,9). Kao zagovornik poistovjećuje se s njima, moli u njihovo ime, u prvom licu kao zagovornik.
Osim toga Mojsije moli za oproštenje. “Oprosti našu krivicu” govori on, što znači da uviđa i teret na vlastitoj savjesti jer ne optužuje samo druge za grijeh kako je prije činio (“vaš grijeh” Izl 32,30). On je zagovornik svjestan vlastita grijeha.
ur. 15.06.2012.; 25.09.12.
Niko Bilić SJ
