Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja u utorak 33. tjedna (god. II.): Otk 3,1-6.14-22; Lk 19,1-10
Koja je čudesna snaga Kristova dolaska! Došlo je spasenje u Zakejev dom. U bogatom jerihonskom nadcarinku, koji je ubirao porez za okupatore, Isus oslobađa one iskonske energije koje Zakej ima na sliku Božju. Svi su ga zajednički promatrali kao čovjeka grješnika. Sam Isus potvrđuje da je izgubljen. A sada se vidi da Zakej, premda je stasom mali, mikro-čovjek, nije sitna duša.
Nije samo lukavi račundžija koji je točno smislio kako će se iznad svih ostalih postaviti da izravno vidi slavnoga čudotvorca koji je onuda imao proći. Spremno, poslušno odmah silazi i sav radostan otvara svoja vrata. Od svoje slobode on ustaje i daje pola imanja za siromahe. Četverostruko će nadoknaditi štetu. Prepoznaje i priznaje Isusov božanski autoritet kad mu kaže: Gospodine! Jerihon u svetoj povijesti bijaše prvi grad koji je Božji narod Božjom snagom osvojio. Sada Isus osvaja Zakeja i njegov dom za Božje kraljevstvo.
Ondje kamo se bio popeo Zakej izravno čuje glas Gospodinov baš kao što će Ivan u otkrivenju čuti. I mi danas, jer imamo uši, poslušajmo što to Duh govori živoj Crkvi, nama!
Sedam je u Bibliji dobro znani broj zaokruženosti, cjelovitosti. Ponovno čujemo da je duh svake Crkve kod Isusa. Sve crkvene zajednice svijetle su zvijezde u ruci njegovoj: I crkva u Sardu, i crkva u Laodiceji, i crkva u okrilju bazilike Srca u srcu glavnoga grada.
Zakej je imao ime da živi. Zakkai u hebrejskom znači »čist«, »nevin«. Ali bio je mrtav – zasjeo je u carinarnicu, brojao novce, utjerivao. Glava i srce bijahu mu prenatrpani ljudskim računicama. Kao da nije i on sin Abrahama, praoca vjere.
Kad mu Gospodine kaže: »Zakeju«, kad ga prepoznaje i imenom zaziva, to je veliko buđenje. Nije bio ni studen, ni vruć, a sada gori plamom Srca Kristova. Zakej, budan, odlučno od svoje slobodne volje, odriče se polovice svoga bogatstva. Podijelit će onom proročkom ostatku Božjega naroda koji u svom siromaštvu tek što ne umre pod rimskom čizmom.
Živa je savjest Zakejeva. Sada je budna. Ako je prevario, vratit će. Ako Isusov sud pred njim glasi: »Djela ti nisu pred Ocem mojim savršena«, Zakej će obilno nadoknaditi – ne samo koliko Božji Zakon propisuje, nego dvostruko više.
Primio je on riječ Isusovu: »Žurno siđi« i spremno je poslušao. Premda je dovitljivo točno proračunao put kojim će Gospodin proći, nije jerihonski nadcarinik očekivao i nije znao u koji će čas k njemu doći. Posve je iznenađen.
Evo, Gospodin kuca na njegova vrata i Zakej sluša njegov glas, otvara mu.
Budan obraćenik prima spasenje u svoju kuću. Odjeven u Kristovu bijelu haljinu od sada će s njime hoditi. Isus priznaje Zakejevo ime pred Ocem svojim i anđelima njegovim.
Premda je Isus tek u Jerihonu, nije još u Jeruzalemu, Zakej već vidi i zna: To je onaj koji će pobijedivši sjesti s Ocem svojim na prijestolje njegovo. To je Gospodin.
Evanđelje je otvoreno i iskreno. Zakej je bio bogat. Mogao se u oholu kulu zatvoriti, usaliti se i samozadovoljno ponavljati: »Obogatih se. Ničeg mi ne treba«. Ali, hvala Bogu, u Zakeju je sveta želja i živo traženje. On želi vidjeti Mesiju Isusa, želi vidjeti tko je on.
Spasonosna potraga, spasonosan susret! Istina, otkriva pritom čovjek svoju nevolju i bijedu. Siromah sam, slijepi i gol. Petar, apostolski prvak, kad je doživio prvi čudesan ribolov, duboko spoznaje i jasno kaže Gospodinu: »Grešan sam čovjek«.
Ali Gospodin, evo, nudi zlato u vatri žeženo da se ubog obogati, nudi izgubljenom grešniku bijelu haljinu da se zaodjene i pokrije svoju sramotnu golotinju. Daje mu blaženu pomast da mu oči više ne budu slijepe, nego da vidi ljubav Gospodnju.
To je snaga Srca Isusova, to je spasenje u ovom našem domu.
