Krštenje Gospodinovo (god. A): Iz 42,1-4.6-7; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17
Vrijedi li ovo kao pomoć ako želimo radosno, dostojno zaključiti liturgijsko božićno vrijeme? Dan je kad se nebo otvorilo, dan je Duha Božjega, dan je kad Otac s neba proglašava: “Ti si moje ljubljeno dijete”. Hvala vam svima koje ste danas strpljivo slušali i zajedno sa mnom razmišljali i molili u okrilju Bazilike Srca Isusova.
Hvala Bogu na još jednoj ostvarenoj konkretnoj – daj Bože plodnoj – suradnji našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu s našom Bazilikom – narodnim svetištem koje se temeljito obnavlja. Hvala vam na svakoj vašoj pomoći: Zaklada “Anamarija Carević”
»Za ruku te uzeh (Iz 42,6)« – očinski glas ori se po proroku Izaiji iz dubine Staroga zavjeta. »Svom svojom snagom primam te (hebr. חזק Iz 43,6). Ja te podupirem (usp. Iz 42,1)!« A na silnoj rijeci Jordan, ondje gdje je »bilo mnogo vode« (Iv 3,23), odjekuje moćan, utješan Očev proglas: »Ovo je Sin moj!« (Mt 3,17).
Kako se osjećam kad mi netko s ljubavlju, pun autoriteta i snage veli: »Ti si moj! Ti si moja!«? Kako je to lijepo kad tata kaže: »Ovo je moje dijete, moje voljeno. Po naravi ga svim srcem volim. Kad ga vidim, sav se radujem (usp. Mt 3,17).« Neće li u duši djeteta – sina, kćeri – blistati blaženi sjaj, mila toplina? Osjeća se ne samo u srcu, nego se prelijeva na ruke i noge, osjeća se u glavi i po cijelom tijelu, u svim žilama. Duh Sveti daje božansku utjehu koja ispunja i nosi!
Je li u taj čas na Jordanu bilo ovako vedro i sunčano kao u Zagrebu u nedjelju Krštenja Gospodinova, 8. siječnja 2023.? Došao nam je taj ugodan dan Isusova krštenja, blagdan Božjega roditeljstva. Veličajni, vječni Sin Božji stao je u red nas grješnika da iz ruke svojega rođaka, Preteče i Svjedoka, primi krštenje vodom, krštenje na obraćenje (Mt 3,11). Bog prima krštenje iz ljudske ruke! Jaganjac bez ikakve mane, prima krštenje koje je tu za otpuštenje grijeha – tako je usmjereno (grč. εἰς ἄφεσιν ἁμαρτιῶν Mk 1,4; Lk 3,3).
Prihvatio je i uzeo na sebe našu ranjivost. Zajedno s Ivanom ispunit će svu pravednost (usp. Mt 3,15) jer je došao ispuniti Zakon i Proroke, a ne dokinuti ih (Mt 5,17). Mesija iz nebeskih visina uranja u vode Jordana zato da svom narodu bude Savez – novi, vječni – i zato da svim narodima bude svjetlo (Iz 42,6), da i najdaljim kontinentima daruje žuđeni nauk (Iz 42,5), jer Bog nije pristran (Dj 10,34).
Golubica je, znamo dobro, već Noi tamo na početku biblijske povijesti naznačila da je opći potop završio. Tu će golubicu s maslinovom grančicom i suvremeni svijet – u traženju ujedinjenja svih naroda – uzeti kao znak mira. Golub je sada nad vodama Jordana utjelovljeni lik za Duha Svetoga (Mt 3,16). Potvrđuje Kristovo Utjelovljenje. Bog Sin postao je Isus iz Nazareta. Dok on odmah uzlazi (grč. ἀναβαίνω) iz dubina krsnih voda, Duh Božji silazi (grč. καταβαίνω Mt 3,16) na njega.
Evanđelje koje Bog navješćuje svom narodu jest mir po Isusu Kristu (Dj 10,36) – svjedoči Petar pred satnikom Kornelijem, rimskim vojnim zapovjednikom u Cezareji. Mi danas dobro znamo u kakvom svijetu živimo. Znamo da se mir u Ukrajini – mir između velike Rusije i velike Amerike i naše Europske unije krije u onom krštenju koje Isus Nazarećanin daje – krštenju Duhom Svetim i onom buktinjom božanskoga ognja ljubavi koju nosi u svojemu srcu. Sam veli: »Oganj dođoh baciti na zemlju!«. Golub nad rijekom Jordan dokaz je da se nebo otvorilo i da se iz njega može čuti Očev glas. Poslušajmo ga!
Pravo koje Božji sluga, izabranik, miljenik duše njegove (Iz 42,1) donosi jest Božje pravo, Božje prosuđivanje – Božji sud (hebr. 3x משׁפט mišpat Iz 42,1.3.4). Tako već Stari zavjet temeljito oslobađa od političkog »mesijanizma«. Mesija ne dolazi slomiti i ugasiti (Iz 42,3), ne dolazi okupljati »narodne mase« po trgovima (Iz 42,2) uz pomoć razvikanih krilatica. Napuknutu trsku on će poviti, fitilj na svijeći, koji samo što se nije ugasio, pažljivom će rukom zaštititi da plamen zaživi, da se može razgorjeti, uhvatiti svoju vlastitu čvrstinu. Iz srca Presvetoga Trojstva novokršteni Mesija donosi Božje pravo.
Ako smo zbog prekratkoga vremena propustili izbliza, na svoj osobni način, do u dubinu duše okusiti slatkoću Božićnog otajstva, evo nam rješenja u Očevu glasu koji potvrđuje božansko roditeljstvo, otkriva što to znači biti tata! Ako ratu ne vidimo kraja, ako nas visoke cijene opet i opet – ne tek danas – guše, ako se bojimo groznih susjeda, evo nam rješenja u Božjemu pravu koje se sastoji u tome da ne budemo više slijepi, da ne budemo robovi grijeha, da ne stanujemo više u tami (usp. Iz 42,7; Iv 8,34), nego da u divnom Božjem svjetlu gledamo Očeva Sina koji je na sebe uzeo našu ranjivost kako bi je – evo na oltaru, danas – posvetio, iscijelio, uzdigao u visine Duha Svetoga za kojima čeznemo.
