Je li kad naša pokojna Anamarija ovako nekako došla pred Srce Gospodinovo i izrekla mu što ima na duši prije nego ju je u opakom potresu Bog “ukrao” od njezine obitelji, od naše župe, od cijele zajednice u “Palmi”? Zato da se živa Crkva gradi, zato da sve ono Božje u njezinu životu sjaji i privlači. Posvećeno kao zahvala i molitva za sve vas u novoj velikoj obitelji naše Zaklade “Anamarija Carević”. Hvala Bogu, treće izdanje u novom ruhu. Skroman prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana kao usrdna molitva da Gospodin zaustavi agresore i podari mir, da udijeli spasenje žrtvama prirodnih strahota i našeg ljudskog zvjerstva.
Kucajte i otvorit će vam se! (Lk 11,5-13) Glazba: Warm Memories by Keys of Moon Music | creating music | Patreon Ilustracije: fotografije iz okrilja bazilike – narodnog svetišta presvetog Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb
Gospodine dobri, ti si realist, znaš kakvi smo. Znaš da će čovjek ipak svome djetetu dati dobre dare. Poslušat će ga i čuti što traži pa mu neće dati ni zmiju ni škorpiona. Stoga još više molim tebe, Oče, da mi s neba podariš Duha Svetoga, Životvorca. Pitam, tražim. Kucat ću, kucati i kucati, strpljivo, bez nasilja da mi ti, Oče, otvoriš.
Pokazuješ mi, Učitelju sveti, duboku privatnost doma u noćnom miru. Dječica snivaju uz očinsku zaštitu. Pokazuješ mi prave prijatelje koji i u ponoć smiju banuti. U nevolji je, ne za sebe, nego jer se želi pobrinuti za prijatelja. I kad je naprasno na čas prekinut noćni mir, djeca sada iz iskustva znaju kako osim prevažne topline obitelji, postoji prijatelj za kojeg tata ima srca, pomaže mu u nevolji.
Zato dolazim pred tvoja vrata i ne odustajem dok me ne primiš. Uznemirujem tvoje božansko zajedništvo da ti kažem svoj jad, sve ono najteže što nosim u sebi, i da me milosno spasiš jer znaš što mi je potrebno. Veći si od mojega srca i znaš kako ono kuca. Sve znaš. Ovo je vrijeme za tebe – koliko god treba.
