Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja u utorak 31. tjedna (god. I.): Rim 12,5-16a; Ps 131,1-3; Lk 14,15-24
Gospodin Isus, Učitelj kraljevstva Božjega i njegov donositelj očito je dobro upamtio iskustvo svadbe u Kani Galilejskoj i primjenjuje sliku gozbe u svojim poukama. Pogled na Božju gozbu prisutan je već u Starom zavjetu. Izaija najavljuje kako će sam Bog spremiti na hramskoj gori svim narodima mesijansku “gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena” (Iz 25,6). Sada Isus tu sliku upotrebljava da dočara i razjasni blaženstvo onih koji se hrane za stolom gdje Bog kraljuje.
Smirenje i spokoj koji dolaze s dobrom hranom kao iskustvo počinju već onda kad nas je kao ljubljenu malu djecu mama hranila za svojim grudima. O tome presudnom iskustvu ne govori samo ovaj današnji blaženi psalam duševnoga mira, nego čak i onaj najbolniji, najmračniji: “Bože moj, zašto si me ostavio?” kad se vraća na polazište i bilježi: „Mir si mi dao na grudima majke” (Ps 22,10) – učio si me bazičnom povjerenju i osjećaju sigurnosti, ulijevao mi pouzdanje.
U današnjem evanđelju tri su ključne poruke. Prvo, ima na Gospodnjoj večeri dosta mjesta. Drugo, vrata su otvorena ne samo biranim uzvanicima, nego i onima s ulice i onima koji su odijeljeni našim ogradama. Dvaput ih sluga okuplja.
Treća je poruka ozbiljna prijetnja i upozorenje. Ako oholo uzdižem pogled na svoju njivu, na svoje polje rada, koje mi je važnije od moga kralja, reći ću mu „Ne!”. Ako idem za velikim stvarima, ako su mi pet jarmova volova, moj automobil, moja putovanja, suhi karijerizam i ugled, važniji od Božjega poziva, sama sebe isključujem. Ako se svome bračnom drugu – ženi, mužu – klanjam kao kakvom idolu i lažnom božanstvu, odbijam poziv nebeskoga kralja koji je jedini pravi Bog.
Silno je velik stol Gospodnji. Ima mjesta i za nas, koji iz dana u dan molimo i prosimo Božje smilovanje, za nas, koji smo u nečemu bitnom prikraćeni i trpimo svoje nedostatke, šepajući hodimo svojim životnim putem, nikako da dobro vidimo kako stvari stoje jer nas prekratka pamet i silna zavođenja čine slijepima i pored zdravih očiju.
Domaćin široke ruke i velikog srca – revno, gorljivo, hitro – očekuje punu kuću. Neka dođu proroci koji su primjereni vjeri! Neka dođu poslužitelji i učitelji! Za Božjim stolom traže se oni koji hrabre svoje bližnje, koji darežljivo dijele, koji radosna srca iskazuju milosrđe.
Zato domaćin i među nama traži marljivoga slugu koji sluša i otvoreno izvješćuje. Treba ga da mu povjeri važno poslanje koje zahtijeva od njega aktivnost po cijeli dan: Iziđi, dovedi, nagovori, pritisni ih, objasni im da imaju obvezu, svakako moraju doći jer ovdje se lomi i blaguje kruh Božjeg kraljevstva.
