29. nedjelja u god. C: Izl 17,8-13; 2 Tim 3,14–4,2; Lk 18,1-8; subota 32. tjedna
Novo izdanje, posvećeno u zahvalu svim volonterima i prijateljima, svim molitvenim članovima i donatorima Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i utjehu, za još dublje razumijevanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Od čega nam je u našem životu s Bogom i s ljudima potrebna obrana? U konačnici to je iskonski, vječni tužitelj (ἀντίδικος Lk 18,3), protivnik pravednosti, pred kojim se traži božanska obrana jer sami ne možemo. Zato molimo.
Zasigurno dobro poznajemo onaj osjećaj kad moramo poći u neki ured ili pred neki šalter kako bismo uredili potrebnu, važnu dokumentaciju. Čekamo u redu, dobili smo broj, oprezno kucamo. Je li nam se već zbilo da – što zbog obilna posla i umora, što zbog zlovolje – s druge strane doživimo neljubaznost i odbojnost?
Što tek ako zbog neke žalosne svađe – i to među najbližima, i to zbog imanja i ostavštine – završimo na sudu, u rukama ljudske pravde?
Koja je pak silna radost i olakšanje kad već na ulazu, na »informacijama« pred nama stoji službenik, službenica koja nas susretljivo prima i znalački upućuje kamo treba!? Pomaže. Koja je silna radost i olakšanje, spasonosna pomoć, kad je pred nama sudac koji ima dobrohotno i lice i srce, zna stvari, s puno razumijevanja donosi pravo rješenje.
U odlomku iz Lukina evanđelja Gospodin pred nas stavlja suprotan, negativan primjer sudca koji – kako u evanđeoskom jeziku stoji – pripada nepravdi (ὁ κριτὴς τῆς ἀδικίας Lk 18,6). Na nepravdu se dao, to je njegovo područje! Sam vlastitim riječima potvrđuje da ne poštuje ni Boga ni čovjeka (Lk 18,2.4). Kriterij mu nije ni ljubav prema Bogu ni ljubav prema bližnjemu. I takav će – »premda zao« veli na drugom mjestu Učitelj (Lk 11,13) – iz svojih sebičnih interesa uslišati ustrajnu molbu vjerne žene koja je ostala bez muža. Obranit će je. Loš primjer kontrast je koji još više ističe dobrotu Božju.
Ovo je evanđelje Isusova pohvala onim – brojnim, dragim – bakama, majkama, ženama koje strpljivo i pred gradskim i državnim uredima, i pred Bogom, traže i uređuju što je potrebno. Zastupaju, brane, brinu se za svoje – za djecu i unuke, za muža, za svoju obitelj. Nije li ova udovica u svojoj ustrajnoj molbi poput one druge pred hramskom riznicom (χήρα Lk 18,3; 21,3)? Sve što ima, sav svoj život, uložila je (Lk 21,4).
Ona je poput Jošue s početaka povijesti, koji još posve mlad treba odabrati i povesti junake Izraelove u Božji boj koji traje cijeli dan (Izl 17,9.12) – cijeli život! Ona je poput Mojsija, velikoga voditelja, koji ne ostavlja svoje nego se daje na molitveno pokroviteljstvo. Štap Božji i ruka podignuta (Izl 17,9.11) znak su onoga vapaja kojim Boga zazivamo danju i noću (Lk 18,7). A neprijatelj je Amalek, Amalek i njegov rod (Izl 17,13) – neprijatelj Božji koji zatire život Božjih izabranika, neprijatelj kojega samo Bog može pobijediti i iskorijeniti, izbrisati mu ime (Izl 17,14).
Evanđeoska udovica osvjedočena je i uvjerena poput Timoteja. Plod je to dugog, ustrajnog životnoga vježbanja. Timotej je od mladih dana Pavlov suradnik, upija i hrani dušu, prikuplja duhovne snage, pa stoga može uporno uvjeravati, sa svom strpljivošću (2 Tim 14,2) – baš kao udovica u Evanđelju koja je dolazila i molila: »Obrani me!« (Lk 18,3).
Obrana je ključna, o obrani je riječ (4x ἐκδικέω – glagol: 18,3.5; imenica: 18,7.8) – obrani koju daje Bog (Lk 18,7.8), a put do te obrane jest vjera (πίστις Lk 18,8; 2 Tim 3,15).
Riječi koje govori »nepravedni sudac« (Lk 18,6) u »nekom gradu« (18,2) ružna su slika u Isusovoj pouci, a služi kao negativ, kao kontrast da oči upravimo na božanskoga Sudca svega svijeta, »koji će suditi žive i mrtve« (2 Tim 4,1). Naša je živa nada i iščekivanje da će »Sin Čovječji doći« (Lk 18,8), naš Spasitelj i Božji Pomazanik, kada i kako on to hoće. Bit će to – riječima Poslanice – »njegov pojavak« (2 Tim 4,2). A do tada poput Arona i Hura uz Mojsija (Izl 17,12), jedni druge podržavamo u molitvi, s jedne i s druge strane. Hranimo se Pismom koje je Bog nadahnuo da bude korisno, da nas odgaja (2 Tim 3,16). Primamo Tijelo i Krv koje nam Gospodin već sada daje kao najbolju obranu.
16. listopada 2022.
Vidi: Udovica i sudac (Lk 18,1-8)
