Križni put sa siromašnim Isusom

Uvodna molitva

Isuse siromašni, ti si nas svojim riječima i svojim životom poučio o pravom siromaštvu koje je Bogu drago, koje je prava poniznost. Sine Božji i Sine Čovječji, ti kao zauzeti učitelj i navjestitelj kraljevstva Božjega nisi imao gdje bi glavu naslonio (Mt 8,20), a onda si za nas na križni put krenuo. Već na početku tvoji odabrani na tvoj poziv ostavili su sve i pošli za tobom (Lk 5,11). Pozovi i nas da te slijedimo na tvom svetom putu.

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

1. postaja: Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Učitelji Svetoga pisma, rodbina i svojta Velikoga svećenika, voditelji naroda koje Isus poštuje jer su predstavnici Božje vlasti i nositelji vjere, odlučuju ubiti ga i predaju ga rimskoj vlasti. Koji je to lom i kolika bol!? Oni koji bi trebali svjedočiti o veličini Boga stvoritelja i o ljubavi Oca nebeskoga izdajnici su i mučitelji, ubojice. Oni koji čekaju Mesiju, odbacuju ga.

Pomolimo se: Gospodine, Vječna Božja Riječi, rođen si kao pravo malo ljudsko dijete, i to u životinjskoj staji izvan naselja jer za vas nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2,7). Moraš u progonstvo u Egipat jer te Herod želi smaknuti (Mt 2,13). Od početka te odbijamo i odbacujemo te!

Smiluj nam se, Gospodine!

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.

2. postaja Isus prima na se križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Rimski pravnik i sudac Pilat tri put ponavlja da ne nalazi krivice na optuženom Isusu (Iv 18,39; 19,4.6). Ali ipak ne samo da ga daje bičevati, nego ga izručuje na volju nahuškanoj svjetini koja viče: “Raspni, ukloni” (Iv 19,15s)!

Pomolimo se
Dobri Isuse, već kao dječak bio si pokoran majci Mariji i poočimu Josipu (Lk 2,51), prihvatio si skroman život tamo u Nazaretu. Strpljivo si nosio križ ljudskoga odrastanja i sazrijevanja. Poslije su te zvali tesarom (Mk 6,3) jer si učio od Josipa i preuzeo posao u skrovitu životu, bez čudesa, bez slavnih objava i poučavanja. Oslobodi nas od našega ohologa mesijanizma i daj da te sve više prepoznajemo u onom najmanjemu od tvoje braće kojega samo nahranili, odjenuli, primili i pohodili (Mt 25,40)!

Smiluj nam se, Gospodine!

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!

3. postaja: Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Težak je ljudski život. Teško je odreći se samoga sebe i uzeti svoj životni križ. Isus ne ljubi svoj život više nego Oca nebeskoga. Zna da je ljubav Božja bolja od života (Ps 63,4), ali ipak pada na tlo jer je žrtveni Jaganjac preuzima na sebe svu našu krivnju, naš prijestup, naš grijeh što samo Bog može učiniti (usp. Izl 34,7).

Pomolimo se: Učitelju sveti, pozvao si nas da učimo od tebe jer imaš ponizno srce (Mt 11,29). Tvoja Majka hvali Boga koji je pogledao na poniznost službenice svoje (Lk 1,48). U početcima Bog je vidio poniženje svojega naroda u ropstvu (Izl 3,7) i poslušao je Samuelovu majku Anu kad je tražila da pogleda na njezinu nevolju (1 Sam 1,11). Isuse, ti znaš da siromasi primjenjuju sveto Božje pravo (Sef 2,3) i kad svi ostali pravdu gaze, izokreću i preziru. Padaš pod teškim križem jer siromahe Stvoritelj uslišava (Sir 4,6).

Smiluj nam se, Gospodine!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Od žene bi rođen, blažene jer je povjerovala, jer ga je na svojim grudima hranila, i sve o njemu u svom srcu pohranjivala, prebirala. Još blaženija je jer je Božju riječ slušala i vršila. Već na početku pred anđelom pitala je: “Kako će to biti?” Sada majčinskim srcem spoznaje tešku muku Sina. On sada više ne kaže: “Što ja imam s tobom?”, jer njegov je čas došao. Očima sina, očima djeteta gleda svoju Majku.

Pomolimo se: Slavni Učitelju, proglasio si blaženima svoje siromašne slušatelje. Kao što čisto srce Boga gleda, tako siromah duhom prima Božje kraljevstvo na dar. Budi naš kralj, Gospodine! Tvoje kraljevstvo tražimo, a ti nam sve ostalo nadodaj!

Smiluj nam se, Gospodine!

Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?

5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Aleksandrov i Rufov otac iz Cirene vraća se s polja. Očito je rano izjutra ondje bio, možda i cijelu noć probdio. Nije slutio da će ga kruta vojna sila zaustaviti. Ne pitaju, nego naređuju. Pomaže Isusu nositi križ. Šimun se svojski muči. Nema u našoj naravi ništa što se ne bi protivilo križu i trpljenju. Koliko je dobrih duša meni pomoglo u nošenju mojega križa?

Pomolimo se: Isuse, Mesijo! Otac te je svojim Duhom pomazao i zato je Duh Sveti na tebi. Zato naviještaš blagovijest siromasima. Rođaku i Preteči, koji je prije tebe zatočen i bit će bezdušno iz hira smaknut, javljaš da se siromasima naviješta evanđelje. Evangeliziraš ih. Objavi nam, Gospodine, koja je to radost kad tvoj jaram na sebe uzmemo, kad s tobom, tik do tebe i tvojega svetoga tijela, križ nosimo.

Smiluj nam se, Gospodine!

Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Veronika, žena, predstavlja one koje zovemo slabijima i potrebnima zaštite, a tako često su snažnije i pružaju nam zaštitu od početka. Nije zaokupljena svojim imanjem, nije opterećena bogatstvom, nego vidi brata čovjeka, vidi bližnjega koji trpi strašne boli. Prilazi da ranu previje. Lice iznakaženo krvlju, znojem, bolnim padom na tlo ona s ljubavlju, pažljivo briše.

Pomolimo se: Gospodine, kad si bio na gozbi kod farizejskoga prvaka (Lk 14,1) vidio si kako volimo zauzimati prva mjesta. A ti svoga domaćina poučavaš da pozove siromahe (14,13). Izričeš mu novo blaženstvo (14,14): Blago meni, ako se pobrinem za čovjeka koji mi nema čime uzvratiti! O uskrsnuću bit ću među pravednima i primit ću nagradu koju Otac daje. Isuse, ti uzvraćaš Veroniki tako da joj darivaš lik svojega svetoga lica koji će trajno nositi sa sobom.

Smiluj nam se, Gospodine!

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.

7. postaja: Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Veliki Gospodar koji je zaustavio oluju, izagnao cijelu legiju zloduha, liječio od potpune paraliziranosti, još jednom je klonuo pod teretom križa kao da se sada na njega srušila oluja, pritisle ga demonske vojske, kao da je on uzet. To čini zato da pokaže koliko nam je blizu kad i opet padnemo u svojoj slabosti i još jednom se vratimo na svoje, odbijamo Božji poziv. Pada na tlo da me još jednom pozove, da mene pridigne.

Pomolimo se: Učitelju sveti, govorio si nam o velikoj večeri na koju su pozvani mnogi (Lk 14,16). Dođite, sve je pripravljeno na pashalnoj gozbi Jaganjčevoj! Ali nama je naš rad i naša dobit važnija, naša polja i strojevi, naše ljubavi. Pozvani neće ni okusiti Gospodnju večeru, nego siromasi koje sluga dovede (Lk 14,21). Nas koji smo prosjaci, osakaćeni, zaslijepljeni na ovome svijetu, primaš k sebi za svoj euharistijski stol i hraniš nas kruhom života!

Smiluj nam se, Gospodine!

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.

8. postaja Isus tješi Jeruzalemske žene

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

One druge žene, smjele, zauzete Galilejke od početka su bile s Gospodinom i svojim ga dobrima posluživale dok je naviještao kraljevstvo Božje. Sada se žene iz svetoga Grada, pogođene, slamaju ,od sažaljenja, suze liju nad Mukom Kristovom. A sveti mučenik njima pruža utjehu i daje im mudru pouku.

Pomolimo se: Gospodine, ti si Mudrac Božji. Govorio si nam u slici o siromahu Lazaru (Lk 16,20). Dao si mu ime svojega prijatelja. Sav u čirevima, zguren, trpio je pred pragom bogataša. A kad je umro, anđeli su ga odnijeli u krilo Abrahamovo (Lk 16,22). Ne daj Gospodine, da se zaustavimo samo na turobnoj, osjećajnoj sućuti nad siromasima, nego probudi u nama živo kajanje tako da ostavimo svoju sebičnost i velikodušno, bratski dijelimo dobra ovoga svijeta koji je naš zajednički dom!

Smiluj nam se, Gospodine!

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.

9. postaja: Isus pada treći put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Od večeri Velikoga četvrtka Isus nije oka sklopio, ničim se nije okrijepio, nije imao mira. Iscrpljen, i opet pada u prah zemaljski od kojega je čovjek na početku sazdan. Tri put znači do kraja. Sve je dao. Onda, u početku, drvo spoznaje dobra i zla odvelo nas je u grijeh, sada, evo, Sin Božji treći put pada pod drvetom križa.

Pomolimo se: Siromašni, savršeni Isuse! Kad si svoje mile oči zaustavio na onome čovjeku koji je od mladosti čuvao sve zapovijedi, zavolio si ga (Mk 10,21). Vidio si što mu nedostaje. Da bude savršen, umjesto zemaljskoga, nudiš mu blago na nebu (Mt 19,21). Uza sve zapovijedi humanizma, uza svu ljubav prema bližnjemu, može mi ono jedno potrebno nedostajati, mogu biti bez Boga. Ako za siromašne upotrijebim sve ono što imam (Lk 18,22): svoje vrijeme i talente, svoje dobre ideje i svoj rad, svoj posjed, onda ću sam biti Božji siromah i mogu ići za tobom.

Smiluj nam se, Gospodine!

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

10. postaja: Isusa svlače

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Kao novorođeno dijete Isus je povijen u pelene i položen u životinjske jasle. Kao Učitelj upozoravao je da Krstitelj, odlučni pokornik, nije u mekušasto odjeven. Kad šalje apostole, nalaže im da ne nose dviju haljina. Prije je poučavao da prepustimo i donju haljinu. Sada, na Golgoti, oduzimaju mu posljednju zaštitu i toplinu, sve dostojanstvo. Izložen je, lišen svega, gol. Kao pravi čovjek Isus posvećuje ljudsko tijelo.

Pomolimo se: Nadcarinika Zakeja, koji je htio vidjeti tko si, iznenadio si ne samo pogledavši prema njemu i oslovljavajući ga imenom, nego si ga pohodio u njegovu domu. Zakej prepoznaje da si ti Gospodin i zbog susreta s tobom na svoju inicijativu pola svojih dobara daje siromasima (Lk 19,18). Dobri Isuse, po svojoj žrtvi ne daj da nas tjelesni užici zarobe, nego nas ohrabri da se odričemo onoga što imamo, pa i ljudskoga ugleda i časti, poput tebe.

Smiluj nam se, Gospodine!

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.

11. postaja: Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Oko treće ure, oko devet izjutra, osuđenika razapinju zajedno s razbojnicima. Tko na drvu križa visi, taj je prokletnik, piše u Zakonu (Pnz 21,23). Bog ga za nas grijehom učini, tumači Apostol (2 Kor 5,21). Ali i sada Isus za nas moli Oca da nam oprosti što to činimo (Lk 23,34). Život polaže za svoje kao dobri pastir, kao prijatelj iz najveće ljubavi. Tako je obećao.

Pomolimo se: Vidio si, Gospodine, pred hramskom riznicom onu siromašnu udovicu koja je u svoja dva novčića (Mk 12,42) Bogu svome darovala sav svoj život (Lk 21,4). Ti vidiš da je to daleko više od mnogih bogatih darova (Mk 12,43; Lk 21,3). Vidiš, Gospodine, vidiš i danas majke i očeve koji darežljivo daju život svojoj djeci. Vidiš ljude u krajnjoj neimaštini koji su puni životne radosti i vesele se najmanjem Božjem daru. Vidiš one koji poput Majke Tereze volontiraju u službi siromasima. Ne daj da metalnim čavlima ranjavam tvoje sveto tijelo, nego da srebro i zlato, sav novac i sve vrijedne kovine uložim u tvoje kraljevstvo jer plod neće izostati!

Smiluj nam se, Gospodine!

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.

12.  postaja: Isus umire na križu

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

U početcima kod krštenja i na gori preobraženja Otac je slavno proglasio s visina: “Ti si moj. Ti si moja radost.” Učitelj je započeo javno djelovanje svečano najavljujući: “Približilo se Kraljevstvo Božje!” A sada na vrh Kalvarije, razapet na križ, žeđajući, u nepodnošljivim bolima, vapi: “Bože moj, zašto?” i onda zaključuje: “Svršeno je”. U ruke Očeve predaje duh svoj.

Pomolimo se: Isuse, kod bratskoga stola, kad si bio pomazan dragocjenom pomašću, Juda je himbeno pitao zašto to niste prodali za trista denara i dali siromasima (Iv 12,5), a učenici su se pridružili i kritizirali dobru ženu (Mt 26,9; Mk 14,5). Juda je kradljivac, nije mu stalo do siromaha (Iv 12,6). Koliko se mi bogatimo pod krinkom rada za siromahe, koliko novaca uzimamo i ukrivo potrošimo! Oprosti nam! Ti braniš vrijednu Mariju od napada i otvoreno govoriš o svojoj smrti i ukopu. Otvori mi oči za siromaha koji je uvijek tu, pokraj mene (Mt 26,11; Iv 12,8). Mogu mu činiti dobro kad god hoću (Mk 14,7).

Smiluj nam se, Gospodine!

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.

13. Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Na početku Majka je rekla: “Neka mi bude!” i s ljubavlju je primila novi život koji je rastao, razvijao se i hranio zaštićen u njezinoj nježnoj majčinskoj utrobi. Sada plod utrobe svoje, izmučen i izranjen, trnjem okrunjen i proboden, mrtav, prima u svoje majčinsko krilo. Nema mjesta na kojemu nije rana, piše prorok. Majka grli nevina Jaganjca Božjega koji je svoju krv prolio kao otkupninu. Prikazuje Bogu svetu žrtvu, i s njom bol svake majke.

Pomolimo se: Dobri Spasitelju, kod Posljednje večere tvoji su učenici mislili kako Judu šalješ da poda nešto siromasima. Ali izdajnik je išao svojim putem, a ti sama sebe daješ nama siromasima. Dao si nam svoje tijelo i krv. Sjedinjuješ se s mukom svih siromaha koji krvare u izgladnjelom, bolesnom tijelu blizu zadnjemu dahu. Posvećuješ njihovu patnju. Nemaju se čime nahraniti, čime liječiti zbog naše ljudske nepravde i sebičnosti, zbog našega ratovanja i zloće, zbog naše utrke za zaradom i imanjem. Oprosti nam, spasi nas!

Smiluj nam se, Gospodine!

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

14. postaja: Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Nikodem koji je u noćnom razgovoru izbliza čuo da Isus govori kako još nitko nije govorio, pokušao se zauzeti za galilejskoga Rabbija u Velikomu vijeću. Sada s Josipom Arimatejcem dobiva od vlasti pokojnikovo tijelo. Uzimaju ga, povijaju i polažu u grob. Ovdje, na tom grobu, po ženama koje žele iskazati ljubav pokojniku, koje traže raspetoga među mrtvima; ovdje na grobu prema kojem ljubljeni Ivan i prvak Petar brže bolje trče, jedan brže od drugoga; ovdje na grobu započinje život nove Gospodnje zajednice – Crkve.

Pomolimo se: Početniče života, umro si kao zadnji siromah, ali pokapaju te kao bogataša. Nikodem donosi sto put,ae više pomasti nego li je ono Marija uzela da te pomaže. Polažu te u čist, nov grob. U svom milosrđu daj da siromasi već ovdje na zemlji dođu do prijeko potrebnih dobara za život! Obrati naša srca da se zdušno, bratski brinemo za naš zajednički dom koji nam je Stvoriteljeva ruka podarila!

Smiluj nam se, Gospodine!

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.

Završna molitva:

Dobri Oče nebeski, hvala ti što možemo pripravna srca svoj križ pridružiti Kristovu križu. Primi sve naše patnje da budu dio njegove presvete žrtve za otkupljenje svijeta. Pokaži nam kako je križni put siromaha put spasenja jer tvoj ljubljeni Sin, Spasitelj naš, želi da njegova radost bude u nama, da bude u nama savršena.