Od jučer. Bogu hvala, kako prikladno, ovaj puta upravo na Dan života i Svjetski dan borbe protiv raka, i na petu obljetnicu potpisivanja Dokumenta o bratskom suživotu svih ljudi i miru u svijetu (Abu Dhabi, 4. 2. 2019). Mrvice s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, u suradnji s Bazilikom – svenarodnim svetištem Srca Isusovu u Zagrebu koja je u obnovi. Prilog u ovim novim medijima za još dublje upoznavanje i primjenu Evanđelja, za predah i prikupljanje snaga, za čitanje i slušanje:
Majka apostolove žene, koja leži u mučnoj visokoj temperaturi (πυρέσσουσα Mk 1,30), doživljava radostan, čudesan čas. Ruka Gospodinova ispružila se prema njoj i prima je da je podigne (Mk 1,31). To je Kristova formula života
Ruka Isusova, i jaka i lijepa, i čvrsta, zadebljale kože, gotovo žuljevita, ali i topla, ugodna, nježna, zdrave ljudske boje prihvatila ju je. Mladi tesar iz Nazareta, tesarov sin, od mladosti je mogao osjetiti kako je čovjeku smrtniku život na zemlji kao da služi vojsku (usp. Job 7,1). Kao nadničar koji čeka plaću (Job 7,2) strpljivo je, svom snagom, obrađivao drvo – bilo ono prosušeno, odstajalo, bilo ono još svježe, mirisno, gipko. Ako je žega udarila, tražio je sjenu (Job 7,2). Bili su potrebni razvijeni mišići da pridrži, podigne, da svom snagom upre, na pravom mjestu odsiječe ili prepili; bila je potreba preciznost i finoća, vrhunska pažljivost da odmjeri, izgladi i zaokruži, pravilno sastavi sitne dijelove. To je Kristova formula života.
Blizak, stalan dodir s drvom oblikovao je i ojačao, oplemenio ruku drvodjelje, posvetio njezin dodir koji tako mnogo znači. Ruka Utjelovljenoga! Zato što je Isus, vječni Sin vječnoga Boga na sebe uzeo pravi ljudski život sve od začeća pa do smrti, život je svet.
Koja je Kristova formula života? Vrijedna žena, odrasle, iskusne dobi, u groznici izvrsno razumije što je to kad u nesanici nemirno čeka svanuće, a preko dana žudi da dođe noćni počinak (usp. Job 7,4). Njoj su mučne noći dosuđene. Je li možda već mjesec dana svojega jada proživjela (usp. Job 7,3)?
A onda ju je, toga dana, došavši iz sinagoge u njihov dom (Mk 1,29), Gospodin prihvatio za ruku i darovao joj dio svojega uskrsnuća (ἐγείρω Mk 1,31; Mk 16,6.14). Ona se diže, ona poslužuje (διακονέω Mk 1,31), kao što je sam Gospodin došao da služi (διακονέω Mk 10,45).
Što je Kristova formula života? Dao se na službu koja najprije pronošenje Radosne vijesti. To će apostol poslije nastaviti kad veli: “navješćujem Evanđelje” (1 Kor 9,16), “pružam evanđelje besplatno” (1 Kor 9,18). Isus, božanski nadničar (Job 7,2) preuzeo je dužnost, povjerena mu je služba (1 Kor 9,17). I evo ga, proći će cijelom svojom Galilejom (Mk 1,39). Neće ostati na jednom mjestu, gdje ga svi traže (Mk 1,37), gdje je omiljen i cijenjen, nego ide drugamo (Mk 1,38).
Rabbi Isus djeluje u sinagogi (συναγωγή Mk 1,29.39) gdje se Božji narod okuplja na slušanje Riječi i na molitvu. Isus djeluje u kući (οἰκία Mk 1,29). Djeluje pojedinačno, kad mu kažu za bolesnicu (Mk 1,30), djeluje za cijelo nepregledno mnoštvo onih kojima je bilo slabo i koje su raznolike naše ljudske boli mučile (Mk 1,34).
Koja je Kristova formula života? Djeluje trostruko: Prvo, proglašava božansku Riječ, drugo, pruža terapiju (θεραπεύω Mk 1,34), liječi one koji su u središtu svoje osobe slomljeni, rane povija onima kojima je srce skršeno (usp. Ps 147,3); treće, vraća slobodu onima koji su demonizirani tako da izbacuje zloduhe (2x δαιμόνια ἐκβάλλω Mk 1,34.39).
Samoga je sebe “oplijenio” (usp. Fil 2,7), slobodan od svega, hotimice postaje rob (usp. 1 Kor 9,19). Svima je postao sve (usp. 1 Kor 9,22). Zasigurno mu u obilju zalaganja dani prolaze brže nego ona nit koja se provlači gore-dolje na tkalačkom stanu tako da nastaje tkanina (usp. Job 7,6), brže od igala u rukama spretne žene koja plete vunu.
Ispunjeni dani brzinski se smjenjuju ali za razliku od patnika Joba, – u početku, kad mu se sveobuhvatna katastrofa događa, pravi opći potop, – Isusovi dani nisu bez nade (Job 7,6). Njegove oči vide ono dobro, onu sreću (טוֹב Job 7,7) koju i drugima donosi.
Što je Kristova formula života? I pred kraj dana, kad sunce već zalazi Rabbi Isus neumorno radi (Mk 1,32). Stvara novu sinagogu koja se oko njega okuplja (ἐπισυνάγω Mk 1,33). Sabire raspršene Izraelce (Ps 147,2). Evo, sav grad pred vratima (Mk 1,33)!
Ali Isus ne razglašava sebe, ne ističe svoju osobu. Dokraja se pridružuje onim poniznima koje Bog pridiže (Ps 147,6). Zabranjuje istjeranim zlodusima da govore tko je on (Mk 1,34) i da oglašavaju njegovu mudrost kojom on i zvijezde na nebu poput dragog malog stada može voditi, svaku po imenu zove (usp. 147,4).
U čemu je tajna Kristove formule života? Kao i uvijek Isusu je Otac važan. Otac nebeski je velik i svesilan; Očevoj mudrosti nema mjere (Ps 147,5).
U našoj molitvi kod euharistijskoga oltara, u svetoj misi, najljepše nam je otkriti odakle Isusu, Sinu Božjemu, snaga u njegovoj ljudskoj naravi za neumoran rad i za ustrajnu poniznost. Današnje evanđelje daje odgovor! Kao što će jednom na uskrsno jutro, zorom, vrlo, vrlo rano ustati od mrtvih (ἀναστὰς Mk16,9), tako sada on živ, u punini zemaljske snage ustaje i izlazi (ἀναστὰς Mk 1,35). Pronalazi mjesto svete samoće i ondje se moli.
Ljubljeni Sin ljubljenomu Ocu iznosi što na srcu ima, sluša što mu Otac u Duhu poručuje. Daje i prima. Uživa u Očevoj dobroti i slatkoći, pjeva mu i hvali ga jer je dostojan (Ps 147,1). Od Boga traži da on svoj grad gradi i čuva (Ps 147,2), on neka zlotvore dokraja spasonosno ponizi (Ps 147,6). To je Kristova formula života.
U tu svoju svetu molitvu Gospodin nas prima po svojoj žrtvi, po ovom kruhu i vinu koje na oltaru prinosimo.
About Niko Bilić SJ
Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
