Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja u na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja (god. A)
Kako na izvrstan način upoznati Krista Kralja iz Evanđelja, kralja koji ima srca? S pravom se danas možemo pribojavati nekog čudnog novog svjetskog poretka koji na mračan, ljudski način želi uspostaviti vlast nad cijelim svijetom. A stvar je tako jednostavna i sveta. Gdje je siguran spas našega naroda i cijele Crkve?
Promislimo kad smo prvi put bili gladni i kada smo prvi put osjećali žeđ, a ljubazna majka nježnom nam je ljubavlju dala jesti, dala piti. Kada sam doslovce gol došao na ovaj za mene posve nov i stran, još posve nepoznati svijet? A moji roditelji s ljubaznom skrbi odijevali su me, presvlačili. S toliko dobrote, radosti i ljubavi primili su me da do kostiju osjetim kako sam njihov, nisam stranac. Kolike je sate, dane i noći, brižna majka bdjela nada mnom, vodila me liječniku, stavljala obloge, davala lijekove da ozdravim kad me je bolest shrvala. Vječni kralj ovakav je put izabrao i na sebe uzeo. Evanđelje o Kristu Kralju, u izvrsnom je smislu Evanđelje obitelji, pohvala roditeljskoj ljubavi majke i oca.
U dubini Staroga zavjeta, prorok prognanikâ, Ezekiel, u najtežem razdoblju pod mrskim Babilonom najavljuje Božje obećanje da će sam Bog preuzeti ulogu pastira jer su se pastiri njegova naroda iznevjerili i potpuno zakazali. Gospodin će pasti svoje stado. Pravedno će ga pasti. Potražit će i sav radostan naći izgubljenu ovcu. Onu koja je ranjena povit će. Pazit će na jaku i uhranjenu. Dat će im odmora.
U Novom zavjetu Isus, Pastir Dobri, ostvaruje Božje obećanje. Ostvaruje ga tako da sam preuzima na sebe sudbinu janjeta, Jaganjca Božjega.
On, koji je prvi uskrsnuo od mrtvih na vječni život, i tako pokazao da je iznad Pilatove vlasti i vlasti hramskoga velikoga svećenika i svih spletkara svoga naroda, iznad dalekosežne moći rimskoga cara, pobijedio je i ljudsku smrt. Pred Isusom kao vječnim sucem Otac nebeski okupit će sve narode. Njegova presuda vrijedi za one ovce koje su – prema prorokovanju Ezekielovu – drugima pašu nogama izgazile i vodu mutile, za rogate jarce koji su naokolo boli i raspršili stado.
Bog Otac njemu, Sinu ljubljenome, sve podlaže, a ponizni Sin Ocu predaje kraljevstvo i sama sebe Ocu podlaže. Kako na početku tako i na kraju vjekova.
Svemoćni Bog Sin rodio se kao malo dijete. I nakon Posljednje večere sam je trpio glad i onu žeđ koju je na križu riječima posvjedočio. Izdan od Jude, odbačen je od svojega naroda i zatajen od Petra kao stranac. „Ne znam toga čovjeka“ kaže on. U tamnici predan je onima koji ga bičuju, udaraju, izruguju i pljuju, trnjem ga krune. Shrvan od boli pod teškim križem samo će od Šimuna Cirenca primiti pomoć. Na Kalvariji oduzimlju mu odijelo, za tuniku bacaju kocku. Razodjeven je, gol.
Jučer su po rukama našega zagrebačkog Nadbiskupa zaređeni novi đakoni u crkvi sv. Ivana XXIII. Jučer su i po drugim biskupijama u domovini Hrvatskoj mladići primili taj sveti red poslužitelja koji nas izvrsno podsjeća na to da je Isus postao najmanji među braćom tako da ga možemo poslužiti. I da tako postanemo baštinici onoga kraljevstva koje nam je Bog Stvoritelj od početka, od postanka svijeta namijenio. Subaštinici s Kristom Kraljem! To kraljevstvo sjaji punim sjajem kad Gospodin dolazi u slavi svojoj, s anđelima svojim.
A ako ljubav uskraćujemo, ako mu nisam dao jesti i piti, ako sam ga ostavio gologa, ako je Bog za mene stranac, zatvoren u tamnici moje nevjere i moga klanjanja kojekakvim idolima, ako mu svojim grješnim koracima u svojoj slobodi ne dam da iskaže svu moć svoje dobrote i milosrđa, onda samome sebi stvaram trajnu muku, stalnu, neprestanu. Svrstavam se među one druge, ne Isusove, nego sotonske anđele.
Zato je, evo, sada čas da s udivljenjem prepoznamo i životom priznamo kako je Sin Božji postao Sin Čovječji. Umjesto staroga smrtonosnoga, evo Novoga Adama, koji je božanski Pastir, vječni Kralj i Sudac, Prvina usnulih, a sama sebe ponizno je učinio jednim od ove najmanje braće. Njemu, koji nas u našoj najdubljoj duhovnoj gladi i žeđi hrani svojim presvetim Tijelom i Krvlju, njemu, koji je naše boli na se uzeo i svojim nas ranama liječi, njemu, koji nas u našoj nemoći i padovima krijepi svetim sakramentima, njemu se smjerno klanjamo, njega slavimo.
