Smisao i značenje liturgijskih čitanja na četvrtu nedjelju Došašća u godini B: 2 Sam 7,1-5.8-12.14.16; Lk 1,26-38
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
Za danas. Iz prošloga doba, u novom ruhu. Je li još aktualno?
Došašće nas ujedinjuje u vrućoj nadi, gorljivo iščekujemo da dođe spas. Svom dušom čeznemo zastati pred toplim, raznježenim prizorom božićnih jaslica. A onda se pred našim očima bolno otkriva da jaslice nisu lijepe. To su životinjske jasle, u životinjskoj štali jer za njih – za Josipa, Mariju i Isusa kojeg pod srcem nosi – nije bilo mjesta (Lk 2,7). Isus k svojima dođe, a mi ga ne primamo (usp. Iv 1,11). Jaslice nisu lijepe jer nam pokazuju studen i mrak betlehemske noći. To je studen i mrak naših srdaca iza zatvorenih vrata u Davidovu gradu. Marija je rekla: “Neka mi bude!”, Betlehem kaže: “Neka ne bude!”. Nema mjesta. Sveti križ, po kojemu će svijet otkupiti, za Isusa je već počeo.
Stoga još više želimo iznova pogledati što nam o našoj nadi i iščekivanju govori živa Božja riječ koju slušamo. Uđimo smjerno, pažljivim koracima, potiho u dom nazaretske Djevice! Mlada je, zaručnica, još nema muža. Toliko je mudra, toliko sabrana i pažljiva da razumije jezik kojim govori Božji anđeo. Veličina njezine kontemplativne duše vidi se u tome što zastaje i nastoji otkriti što znači taj pozdrav koji joj stiže od Boga, neobična riječ koja je takva u Pismu zazvonila prvi i jedini put: “milosti puna” (Lk 1,28). S pravom se pita, kakav bi to bio pozdrav (1,29).
Božji glasnik Gabriel prepoznaje osjećaj koji je ispunja premda je milosti puna, premda je našla milost. Vidi on njezin strah i zato umiruje i hrabri, govoreći: “Ne boj se!” (Lk 1,30).
U Starom zavjetu glasnik Božji bijaše prorok Natan (2 Sam 7,4). Što u noći od Boga čuje, to prenosi pjesniku Božjemu, velikom pobjedniku i ujedinitelju naroda, grješniku koji se kaje, kralju Davidu. Bog mu najprije otkriva samoga sebe kao otkupitelja koji je izveo narod iz ropstva i bio s njim na svim putima (2 Sam 7,6). Potom Bog Davidu otkriva njegov, Davidov put. Bog je vidio njegov pastirski smisao i osjećaj, pa ga je od ovaca doveo da bude pastir Božjemu narodu (2 Sam 7,8). Bog Davidu gradi dom. Podići će mu potomka koji će biti vječni kralj (2 Sam 7,13) i Božji Sin (7,14). Posebno ističe vrijeme sudaca (2 Sam 7,11), zlatno doba kad je narod već bio u obećanoj zemlji, ali još nije bilo zemaljskoga kralja, pa im je jasno da je Bog njihov kralj, kako su već nakon prelaska preko Crvenoga mora složno ispovjedili (Izl 15,18).
Mudra Djevica u Nazaretu očito poznaje ovo Pismo jer ne pita ona kako će to sin, rođen od žene, biti Božji Sin i kako to jedan kralj na zemlji može zauvijek vladati. Ona praktično i realno pita za muža i oca djetetu (Lk 1,34). Radosna vijest ovoga evanđelja jest da anđeo Božji daje odgovor na ljudsko pitanje (1,35). Ohrabruje nas to da svoja pitanja, i ona najteža, smijemo Bogu postaviti.
Odgovor o Duhu Svetomu i sili Svevišnjega (Lk 1,35) ponajprije objašnjava kako to da će Marijino dijete biti Sin Svevišnjega (1,32). Ovaj odgovor isto tako posvećuje svako dijete začeto pod srcem majke, posvećuje život svakom nerođenome djetetu zato što Isus uzima na sebe sve ono što sa sobom donosi rast od devet mjeseci u majčinoj utrobi sa svim tajnama čudesnoga razvoja, i sa svim traumama i bolima koje majka doživljava, a organizam djeteta zauvijek pamti.
Zanimljivo, Marija, realna i praktična žena, izreći će svoje “Da!” tek kada čuje o svojoj rođakinji Elizabeti (Lk 1,36). Zna anđeo da visoke teološke istine i daleka povijest drevnih proroštava nisu dosta. Duša traži znak među bliskima s kojima život dijelimo, traži dokaz iz života.
Pristanak žene, nove Eve, znači da pod njezinim srcem može započeti život Božjega Sina. Tu počinje njegovo Tijelo i Krv, koje će po svom svetom križu nama dati. Tu počinje kucati njegovo Srce, dobrote i ljubavi puno, koje će biti probodeno ne tek na križu, nego već na tvrdoj slami od tvrdoće našega srca.
20. 12. 2020.
