Kako je kršten ljubljeni Sin Očev

Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na blagdan Krštenja Gospodinova: Iz 40,1-5.9-11; Ps 104,1b-4.24-25.27-30; Tit 2,11-14; 3,4-7; Lk 3,15-16.21-22

Poslušajte:

Blago meni što vas danas, u Svetoj 2025., za zaključak Božićnoga vremena, smijem pozvati da uđemo u blaženi čas Isusove molitve nakon krštenja. Gospodin se moli i prima nas u svoju molitvu Ocu – molitvu na koju dobiva veličanstven, rajski odgovor. Izvrstan je to primjer božanskoga uslišanja i dokaz da je molitva razgovor.

Ako smo još u Došašću s prorocima vapili da se nebo otvori, evo sada se to zbiva! Biti kršćanin ne znači samo uzeti iz dana u dan svoj križ, nego je to i ova mila kupelj utjehe. Zajedno s dragim Isusom slušam Očev božanski glas s neba: »Ti si moj. Ljubim te. U tebi je sve moje veselje i moj užitak.«

Onaj Duh Sveti koji je odvijeka Isusov i Očev, sada u tjelesnom liku silazi na njega. Potvrđuje Isusovo utjelovljenje koje, evo, 2025. put s klanjanjem slavimo. Duh dolazi pod prilikom goluba, koji je već davno kod Noe navijestio kraj katastrofe i ušao u ljudsku povijest kao simbol mira. Kod krštenja Mesijina Duh potvrđuje da je vječni, sasvim sveti Bog Sin sišao među nas grješnike.  Stao je u red zajedno sa svima nama kojima je potrebno obraćenje. Čeka krštenje po rukama Ivana Krstitelja u vodama rijeke Jordan. On, odjeven slavom i ljepotom, zaogrnut plaštem od čiste svjetlosti, silazi u ovu našu dolinu. To je središnja tajna vjere!

Duh silazi na njega jer će Isus Duhom krstiti. Na apostole sići će plameni jezici. Sam Učitelj proglasit će: »Oganj dođoh baciti na zemlju«.

Koliko smo ovisni o njemu, koliko smo povezani s njime tumači psalam: Ako nam dah svoj oduzme, nemamo života; ako nam pošalje svoj dah, evo nas! Ako lice svoje sakrije, od straha umiremo. Ovih dana strahovit potres na Tibetu sa stotinama žrtava i divlje vatre u Los Angelesu, koje kuće slavnih spaljuju, još jednom pokazuju koliko smo krhki i maleni.

U vodama rijeke Jordan Učitelj Isus primjerom pokazuje što je novo rođenje i obnavljanje u Duhu Svetom.

Dolazak Isusov na krštenje s grješnicima najava je njegove presvete žrtve, koju na oltaru slavimo. Već sada u rijeci Jordan on sama sebe daje. Podlaže se Ivanovu krštenju vodom. On, božanski čist, pere se u našim zemaljskim vodama. U ovoj Svetoj godini, kad je na tom povijesnom mjestu Papa po svom izaslaniku posvetio i otvorio crkvu Isusova krštenja, još bolje razumijemo i osjećamo o čemu je riječ.

Čovjekoljublje Boga našega pokazuje se pred svima koje Ivan Krstitelj okuplja. Najavio je: »Dolazi jači. Ja nisam dostojan«. I, evo Boga našega! Sakrio je svoju moć, zaklonio vladarsku mišicu i ponizno, strpljivo čeka u redu grješnika. Ljudska pamet tu zastaje! Veliki Bog i Spasitelj naš Isus Krist svoju slavu pokazuje tako da postaje naš Otkupitelj. Oslobađa nas naših prekršaja protiv Božjega Zakona. Svojom milošću, koja je spasiteljica svih ljudi, stvara od nas pravednike. Daje nam nadu koja stoji u središtu ove Svete godine, nadu, po kojoj baštinimo vječni život.

Poznato je pravilo da su naši doživljaji obilježeni onim što očekujemo i na što se iznutra pripravljamo. Oko Ivana okupljao se narod koji iščekuje obećanoga, žuđenoga Mesiju. Puni su gorljive, blažene nade.

Starozavjetni prorok prenosi božanski poziv koji ne pada na leđa samo jednome izabraniku, nego je upućen cijeloj zajednici. »Tješite, tješite!« Svi vi budite nositelji utjehe Božjemu narodu. To je priprava. Tako Gospodin sebi čisti narod izabrani. Vaš život neka bude glasan navještaj da je ropstvo dovršeno, sloboda je tu. Tko se križu Gospodinovu klanja, okajao je krivnju svoju.

Zagrebe, budi kći Božja, evanđelistica, koja punim glasom donosi radosnu vijest da se slava Gospodnja objavljuje svakom smrtnom tijelu. Naša hramska gora, kaptolski brežuljak, na kojemu je naš današnji hram blaženoga Kardinala, neka kao mila Božja kćerka bez straha podigne glas i svim gradovima hrvatskim razglasi da Gospodin – evo sada, u Euharistiji, u svetoj pričesti – dolazi kao Dobar Pastir. U naručje nas prima, počinak nam daje.