Hrvatska Kristu, tako zovemo ovaj molitveni tjedan Srca Isusova u kojemu nam Evanđelje daje pristup u sveti, zaštićeni prostor u kojemu se zbiva otajstvo. Samo oni najizabraniji, najuži Isusov krug, Petar Jakov i Ivan, koje poznajemo s brda Preobraženja i iz Maslinskoga vrta, svjedoci su kako Gospodin vraća život obitelji. Tu je tata, tu je mama, tu je djevojčica na odru.
Je li Isus u srce dirnut kad se sjetio svojih dvanaest godina? Majka Marija i poočim Josip mislili su da su njega izgubili. Baš u toj dobi. Možda upravo zato Isus odmah bez odgode na molbu kreće i ne da se zaustaviti obzirom, kad ga Jairovi ljudi ne žele više mučiti jer je prekasno.
Jedan je to od zlatnih trenutaka u kojemu evanđelist ne donosi samo grčki opis, nego nam izvorno na aramejskom jeziku zapisuje riječi koje je Isus izrekao. Talita, kum! Smijemo zamišljati kako li su zvučale. Gospodinov glas imao je nebesku boju i milinu.
Gdje je spas hrvatske obitelji? U onim očevima koji su kao Jair. S ljubavlju se brine za svoje djece, ponizno, usrdno moli. Klanja se Gospodinu. Živo vjeruje da Kristove ruke donose zdravlje i čuvaju život.
I kad smrt nastupa, spremno prima Isusovo ohrabrenje. Gospodin ga poziva na vjeru. To je otac koji zna da je po Kristovoj riječi smrt samo blažen djetinji san. Gospodin Isus iz korijen mijenja naše javno mnijenje i najčvršće sveopće uvjerenje. »Nije umrla, nego spava!« To je dio evanđeoskoga obraćenja.
Već u Starom zavjetu David pokazuje što znači biti otac. Premda je sin digao bunu protiv njega, David mu je htio ustupiti mjesto. I kad su svi Davidovi pristaše slavili smaknuće drskog pobunjenika, tata David oplakuje nesretnu smrt izgubljenog sina.
Gdje je spas našega naroda? U onim ustrajnim, strpljivim, poniznim i požrtvovnim ženama koje ne gube nadu i nakon dvanaest dugih godina. Ni bolest, ni medicinska skrb, ni silni troškovi i sve gore stanje evanđeosku ženu ne zaustavljaju. Nisu je otjerali u očaj, ne odustaje. Ona vjernički od Isusa očekuje spas. I dobiva dar koji u tijelu osjeća. Ona se klanja Gospodinu. Ni strah ni trepet ne sprječavaju je da svome Gospodinu koji je dobri Otac iznese svu istinu. Svu svoju životnu povijest njemu povjerava.
Gdje je spas male Hrvatske i velike Europe, gdje je spas svijeta? U utjelovljenim rukama Kristovim. On dijete prima za ruku. Daje djevojčici da samostalno ustane i hoda. Nije to ovisnost, ni gospodovanje nad njom, nego samostalnost. Hodati znači živjeti. I zapovijed: »Diži se!« i opis: »ona odmah usta« u evanđeoskom jeziku izravna su veza s Isusovim uskrsnućem.
Isus obnavlja obitelj jer je vraća roditeljima koji će je nahraniti. Ne stvara on neki spektakl za zabavljanje javnosti, nego je to tajna vjere koju i danas na ovom oltaru slavimo.
