Rječnik, sadržaj i aktualno značenje današnjih liturgijskih čitanja: četvrtak 12. tjedna (god. II.): 2 Kr 24,8-17; Mt 7,21-29
[Molitveni tjedan Srca Isusova – Anamarijin tjedan]
Mjesec lipanj, mjesec Srca Isusova, prava je prilika da još jednom zaronimo u dubine Božje riječi. Najnovije s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove afiliranog Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Posvećeno svim članovima Zaklade za obnovu Bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u Palmotićevoj 31 u Zagrebu.
U čuvenom Govoru na gori na okupu je mudrost i snaga Isusova Srca. Današnje evanđelje je zaključak. Ljudi su iznenađeni i zapanjeni. Matej se slaže s Markovim evanđeljem i ističe kako učenici osjećaju da Isus nije kao pismoznanci, nego on ima vlast (Mt 7,29; Mk 1,22). Prepoznaju moć Božje Riječi, prodornu moć vječnoga Boga, skrivenu u otkucajima Isusova Srca.
Kad pobožni Izraelac čuje o kući koja se ruši, za njega to nije samo pjesnička slika i figurativna prijetnja koja treba sačuvati od životne propasti. Pamti narod Božji svoju povijest. Nabudokodnozor će u Bibliji biti slika samoga Lucifera. On je pljusak i bujica poput Noina pra-potopa. On je vihor koji će iza sebe ostaviti ruševinu veliku. Pred najnovijim strašnim potresima u Venezueli i predobro si možemo predočiti što to znači.
Kad je mladi kralj naslijedio svojega oca nastavio je njegovim zlim putem. Nije poštovao Božji sud. Na početku Biblije Bog gleda i vidi: dobro je. A sada mora još jednom gledati i ocijeniti: zlo je. Zbog oholog oslanjanja na vlastite sile htio se kralj dići na deset, stoput jaču babilonsku velesilu. I tako je izazvao prvi pohod na Jeruzalem i čuveno prvo osvajanje. Nije to još uništenje i progonstvo u Babilon koje će poslije doći. Sada babilonska vojska Kaldejaca odvodi kralja i vlastelu, odličnike koji žive u Jeruzalemu i sve koji su vodili gospodarstvo judejske zemlje. Pljačkaju Hram i dvor.
Mi u našoj povijesti znamo što su Ostaci ostataka. Danas, na Dan neovisnosti posebno zahvaljujemo Bogu na čudesnom daru slobode u vlastitoj hrvatskoj domovini. Molimo za sve koji su život dali za obranu. Molimo za snagu da državu s Bogom našim branimo od kiše uvreda koje pljušte, od bujica ideologija koje navaljuju na sam život, od kojekakvih prevrtljivih vjetrova koji samo svoj džep gledaju. Hrvatska je trajna onoliko koliko je gradimo na Stijeni, na kamenu koji je po križu i smrti odbačen, ali je postao kamen temeljac i zaglavni kamen. Današnje evanđelje zahvala je svima koji se s ljubavlju brinu za svagdanji život svojih obitelji.
Biblijski Božji narod već je stoljeće i pol prije Babilona doživio golemo razaranje. Deset od dvanaest plemena pod drevnim krvnikom Ašurom zauvijek je protjerano i ostalo bez domovine. Potom će svojim će djelima dovesti do razaranja i Judeje koja preostala. Narod će biti odveden u 70-godišnje Babilonsko progonstvo.
Strahovito zvuči Isusova riječ. Govori o ljudima koji su se oslanjali na njega i djelovali u njegovo ime. Govori o prorocima koji su pravo naviještali što dolazi. Govori o egzorcistima koji su ljude oslobađali od demonske vlasti. Govori o pravim čudotvorcima. Ali sve to ništa ne vrijedi. Naziva ih bezakonicima. To su biblijske lude kojima je pijesak temelj za životnu zgradu. Grade kule u pijesku.
Pa tko i kako onda može ući u taj Božji svijet u kojemu je Bog kralj?
U ovom tjednu u kojemu je bio 23. u mjesecu i kad smo još jednom služili svetu misu za dobročinitelje naše Bazilike i za dušu pokojne djevojčice Anamarije, je li pretjerano sjetiti se opet njezina primjera.
Ona je, dakako, sa svom dragom Palminom djecom, od malena pod vodstvom časne Marijele, govorila Isusu. Ponavljala je svete riječi molitve. Zazivala je: „Gospodine, Gospodine“ kako to i mi činimo na početku svake mise kao ponavljamo: „Gospodine smiluj se!“ Ili kad svoje vjerničke molitve zaključujemo s: „Gospodine, usliši nas!“
Nije to nipošto pogrešno, ali nije dovoljno! Treba činiti, treba – govori Isus snažnom biblijskom riječju – treba stvarati ono što Bog hoće. Treba uskladiti životne korake s Ocem koji je na nebesima. Kad Božju prodornu riječ, koju slušamo, pretvorimo u djela, kad je provedemo u život, onda gradimo kuću na stijeni. Onda smo živa Crkva sagrađena na Petru. Anamarija Carević kao dijete bila je iz dana u dan na vjeronauku, svakog ponedjeljka na Kamenitim vratima, svake nedjelje na misi u Bazilici. Kao gimnazijalka znala je koliko joj znači euharistija i sakrament pomirenja. Isus je za nju bio jedini, najbolji prijatelj.
Tajna svetoga uspjeha skriva se u jednoj jedinoj riječi u ovom evanđelju. A to je „poznavati“. U Bibliji spoznaja je smještena u srce i označava blisko, intimno poznavanje, sjedinjenje u ljubavi. U mjesecu lipnju najviše se sjećamo kako Isusovo Srce zove: Dođi k meni opet i opet, redovito, da te upoznam, da budemo prijatelji. Dođi mi toliko blizu da poput svetog Ivana naslonjen na moja prsa čuješ otkucaje moga Srca. Već je završetak prvoga psalma zabilježio taj recept: Gospodin zna put pravednih.
