Ovako je bilo na Radio Mariji za 22. nedjelju kroz godinu B, 30. kolovoza 2015.
Kršćanski narode, proslavi danas razboritost, mudrost i pamet po kojoj si jedinstven među svim – raznolikim – zajednicama svijeta. Svi učenici Isusovi, vjernici Krista Spasitelja, okupljeni u jednu Crkvu po cijeloj kugli zemaljskoj, danas s pravom mogu osjetiti kako su velik, najveći – Božji narod.
U nepreglednom, agresivnom mnoštvu naših ljudskih riječi, u tim svekolikim starim i novim medijima, skrila se skromno ona jedna, sveta Božja riječ. “Usađena” je u nas – veli Apostol. Na divan način podsjeća na polazišnu tajnu vjere: Riječ je Tijelom postala; Isus, Sin Božji, htio je biti jedan od nas. U bujici riječi koje su tek prazna slama, nasuprot našim usnama koje mogu zaglibiti u pustom blebetanju bez smisla i zdravoga ploda, Bog nam je otvorio svoje srce.
“Braćo moja ljubljena”, dopustite mi da vas danas oslovim riječima koje čusmo od apostola Jakova! Poslušajte kako je na proročki način drevni posrednik Zakona, Mojsije, točno najavljivao: Razboritost i mudrost, pamet i veličina kršćanskoga naroda u tome su da je naš Gospodin i Bog nama toliko blizu da toga nijedna kvazireligija, nijedna ljudska sekta nema. Emanuel, Bog s nama – Isus i u najgorkijoj patnji, u križu i u pravom ljudskom grobu, htio je biti jedno s nama. Kad gledamo Isusa, osjećamo koliko je časni teolog točno govorio: “Bliži si mi, negoli ja sam sebi.”
S pravom sveti Učitelj one gorljive farizejske čuvare okaljanih izvanjskih običaja i one vječne studente slova koje sami bijahu umrtvili, otvoreno naziva “licemjerima”. Ta iz samih Mojsijevih usta na sebe navukoše tužbu i osudu kad su Božjoj zapovijedi nadodali svoje ljudske manipulatorske predaje i onakve običaje kojima traže vlastitu korist, uzdaju se u svoje sile. Kad god smo u svojim raznobojnim ljudskim strastima zakonu Božje ljubavi nadodali svoje vlastite uredbe, oduzeli smo svetom Zakonu ono najvažnije: Božju ljubav. Bešćutno smo mu srce iščupali.
Krist, Gospodin i Učitelj, prepoznaje, evo, kako se ona davno kod proroka Izaije zapisana Božja Riječ aktualno ostvaruje. Tako i mi pred žrtvenikom Gospodnjim slušamo riječ i otkrivamo: Gle, o nama govori! To je ova zbilja među nama danas!
Hitno nas poziva da se ostavimo svakoga čaranja i vračanja po kojima bismo nekim svojim vanjskim ritualima i tehnikama htjeli doći do čistoće i spasenja. Čuvajmo se magijskoga razmišljanja i postupanja kada brojnim sitničavim običajima, svom silom naših vlastitih propisa uludo svojim snagama želimo pobijediti grijeh, a pritom gazimo ono najvažnije, jedino sveto: Krv Kristovu za nas na križu prolivenu, koja jedina može dušu oprati. Bez Božjega milosrđa, koje ćemo na poziv pape Franje tijekom cijele jubilarne godine častiti, nema nam spasa! Bez obraćenja i kajanja, bez ispovijedi i Božjega oproštenja, nema izlaza. Braćo i sestre, danas je prava zgoda da potražimo opet, iz dubine srca, onu pravu ljepotu i vrijednost sakramenta pokore, sakramenta pomirenja.
Koliko puta smo se nažalost – i koliko dugo već – baš mi u hrvatskom narodu na tragičan način uvjerili da nema napredovanja ni oslobođenja bez Božjega milosrđa, bez istinskoga obraćenja Bogu!? Koliko puta smo već osjetili da ostajemo narod malen i nepametan kad god ostavljamo Božji zakon!?
Proslavili smo Veliku Gospu i prisjetili se kako već 300 godina dobro znamo da se jedino uz Božju pomoć u životu može doista “u sridu” pogoditi. Proslavili smo prije Snježnu Gospu i zahvalno ušli u novu crkvu Velikoga krsnoga zavjeta. Opet smo zajedno pogledali na pravo vojno čudo kojemu svjedoci žive među nama. Koliko je puta nebeska Majka pokazala svoj čudesan, moćan zagovor u našoj povijesti!? Ne čudimo se što je i ovaj kolovoz mnoge duše doveo u nacionalno svetište u Mariji Bistrici, a uskoro će naš glavni grad onamo poći na zavjetno hodočašće.
Danas, pri kraju ljeta, dok se vraćamo kućama i poslovima, evo nam na 22. nedjelju u crkvenoj godini divna zgoda da svom dušom iznova otkrijemo, prihvatimo i uzljubimo, onaj dobar dar koji silazi od Oca svjetlosti, savršen poklon koji nam odozgora dolazi. S poštovanjem se klanjajmo Isusu, živom Božjem zakonu koji je na zemlju sišao. Dobro znamo: što je brojnim starozavjetnim slovima opisano, što je Bog korak po korak svojemu narodu spasonosno činio, što je sveti Zakon pravednim zapovijedima i uredbama propisao, evo se u punoj mjeri u osobi Isusovoj do kraja očituje, bez ostatka. Tebi govorim, brate moj, sestro moja, tebe se tiče! Pokaži taj dobar dar iz naše male Hrvatske cijeloj velikoj Europskoj uniji, donesi ga onim našim susjedima koji još uvijek svoj narod kušaju lažima hraniti!
Gle, kako Isus spremno brani svoje, izvrgnute bolesnoj kontroli licemjera. Ne moraju oni obdržavati pravila odozdo, nego zakone i uredbe koje su odozgora, njih treba držati i vršiti; učenici Isusovi moraju biti vršitelji, ne tek slušatelji, Božje riječi. Jedino tako će ući u svetu zemlju koju im Otac daje.
O kako svatko od nas dobro zna i osjeća koliko je važno gdje mi je srce. Na što sam usmjerio svoj duh, što mi je u srcu? Iz dubine čeznem za onom milom toplinom koja će mi nježno i ugodno ispuniti srce, osloboditi ga od leda i tame. O tome Učitelj danas govori: gdje nam je srce. Priđi brate, sestro! Prisloni svoje srce sasvim blizu tako da zajedno s Ivanom ljubljenim osjetiš kako kuca Srce Kristovo. Ljudska ideologija iz temelja griješi kad priča o raju zemaljskome, a previđa žestok i mučan popis naših nečistoća. Zato se, eto, u krvi guši, klimavi se temelji ruše, civilizacije i carstva umiru, i fašizam i komunizam, i kapitalizam i socijalizam. Srce ljudsko tjeskobno žudi za božanskim, milosrdnim terapeutom.
O čovječe, stani danas bez koprene i maske pred Kristovo ogledalo i pogledaj se: iznutra, iz tvojega srca izviru ti opake nakane, tvoj blud i preljub, tvoje nemoralno prisvajanje dobara i laži, tvoja zavist i oholost – sve te naše ljudske niskosti. A ljubav prema Bogu – mudro apostol Jakov napominje – to je nesebična briga za narušenu obitelj, za dijete koje ostade bez roditelja, za ženu kojoj je muž umro. Zla iznutra izlaze i onečišćuju, sve je to odozdo, a odozgora je Srce Kristovo na križu probodeno, Srce Isusa Uskrsloga koje je nevjerni Toma pozvan vidjeti i dodirnuti. Operimo stoga ne tek ruke i vrčeve svoje, operimo srca u kupelji Kristovoj! Tako budi, amen!
Kako gordo zvuči da smo posebni. Hvala, što ste nas ponovo potakli da razmišljamo o toj stvarnosti, koja će naše srce čistiti iznutra. Hvala!