Uz #današnjeEvanđelje: četvrtak u Vazmenoj osmini
Osam dana ponavljamo “danas” dok gledamo na onoga pravoga Jaganjca. I iz dna duše vapimo Bogu našemu da zaustavi agresora, spasi žrtve! U godini sv. Ignacija, o 500. godišnjici njegova obraćenja, tražimo kako VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, skroman prinos s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i s Filozofsko-teološkoga instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana. Za proslavu Uskrsa i 50 dana radosti, za predah i prikupljanje snaga, kao molitva da se svi obratimo od naših lažnih bogova i služimo samo Gospodinu:
Ti si to (Lk 24,39)! Bio si s nama (σὺν ὑμῖν Lk 24,44), više nisi. Govorio si nam, i opet nam govoriš. Otišao si, ali tu si. Premda si umro, evo te živa s tvojim tijelom i kostima tvojim (σάρξ, ὀστέον Lk 24,39). Dolaziš preda me, Gospodine, kao pravi čovjek.
U meni su s pravom uzbuna i strah (Lk 24,37), nemir, a zatim će doći radost i divljenje (24,41). Sva silina unutarnje uzburkanosti! Zato sada nije čas za riječi, slova i umovanje, za misli koje mi se dižu u nutrini (Lk 24,38), nego za promatranje (2x θεωρέω Lk 24,37.39) i gledanje (2x ὁράω 24,39). Ja neću ni riječi izustiti, ti govori. Važno je da kažeš “Mir vama” (Lk 24,36), premda to ne bilježe svi rukopisi. Važno je da mi doneseš mir jer smo te preplašeni napustili, jer me peče savjest, jer mislim da vidim duha (Lk 24,37), mislim da si utvara, sablast, kao onda kad mi se na jezeru zbog toga krik izvio iz grudiju od prevelikoga straha (Mk 6,49).
Sveti, otvori mi um da shvatim što kaže Pismo (Lk 24,45)! Rekao si nam: Cijeli Stari zavjet – i Knjiga Zakona, i Povijesne i Mudrosne knjige i svi Proroci govore o tebi. Očeva je volja da se ispuni sve što je zapisano (δεῖ Lk 24,44): da trpiš i ustaneš od mrtvih jer si Pomazanik (Lk 24,46), da se u ovom svetom gradu počne svim narodima svijeta u tvoje ime proglašavati obraćenje (24,47) kako je već Ivan svojim krštenjem bio najavio (3,3), zato da dobijemo oproštenje grijehâ na dar.
Daješ mi da budem svjedok (μάρτυς Lk 24,48) tako što mi pokazuješ svoje ruke i noge koje su bile na križu (24,40). Pozivaš me da opipam (ψηλαφάω Lk 24,39) i svojim se rukama uvjerim, na vlastitoj koži osjetim kako nisi samo duh. Motrim kako jedeš (ἐσθίω Lk 24,43) preda mnom ovu našu zemaljsku hranu kojom si mnoge bio nahranio. S nama si za stolom. Sad je čas da vjerujem (Lk 24,41) i tebi sve predam.
21. 4. 2022.
Niko Bilić, SJ
