Uz današnje Evanđelje: 27. nedjelja, god B.
Bogu hvala, još jedan pokušaj čitanja Biblije u izravnom susretu s Kristom – Evanđelje u razgovoru s Isusom, uz pomoć ovih novih medija. Hvala, Eva, umjetnice, na remek-djelima! Po misnim čitanjima ova prošla nedjelja prava je nedjelja obitelji pa s veseljem gledam ovaj novi, kratak, drag odlomak u zbirci “S Kristom kroz Evanđelje” koja svojom naravnom dinamikom raste i širi se na ovom biblijskom portalu kao izravan prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana. U dan kad smo zahvaljujući patru Ivanu Marinkoviću, SJ, dobili nov digitalni pogled na Anamarijin lik posvećujem ovo uspomeni na nju i svima vama u njezinoj Zakladi “Anamarija Carević”. Za duhovni predah i prikupljanje snaga, za čitanje i slušanje:
Glazba: Lullaby by Keys of Moon Music | creating music | Patreon
Ilustracije: Akademska slikarica – Eva Vukina; J. A. Kastner, Srce Isusovo – oltarna slika u Bazilici (Zagreb, Palmotićeva 31); Antoine Ansiaux (1764.–1840.), Krist blagoslivlja djecu; umjetničke fotografije; digitalni portret +Anamarije Carević (Ivan Marinković, SJ)
Zaustavi me, Gospodine, da te u sklerotičnosti svojega srca svetogrdno ne iskušavam! Ne daj da stvaram zlovolju u tvom srcu!
Mudri Učitelju, vodiš me da na svoje pitanje, koliko je iskreno, ponajprije sam potražim odgovor u pisanom zakonu i Mojsijevom propisu. A potom me vraćaš na Božji početak. Stvoritelj stvara muža i ženu. Stvara čovjeka.
Kao samostalna, odrasla osoba napustit ću djetinju ovisnost o mami i tati. Gradim jedan dom s odabranom dušom. Prianjam uz nju kao što se duša moja k tebi privija. Jedno smo tijelo. Kao što si ti, vječna Riječi, ostavio uzvišen, neizmjerno dostojanstven, božanski dvor, ponizio se i tijelom postao – smrtnim, raspadljivim ranjivim tijelom. Tako to Bog hoće i čini. Ljudska ruka to ne može poremetiti i razoriti.
Ako ostavim onu koja je moja, to je bolan, gorak preljub prema njoj. Ako me ostavi ona kojoj pripadam i ona griješi protiv spasonosne Božje zapovijedi. Samo ti, Gospodine, može grijeh oprostiti, ti možeš spasiti!
Čvrsto me drži, Kralju Božjega kraljevstva, i ne daj mi da grdim one koje djecu dovode k tebi. Ne dopusti da malenima budem zlokobna zapreka na putu k tebi, nego da im pružam potporu i dobrohotno odobrenje. Da učim od njih.
Pokaži mi kako to dijete prihvaća tebe, Boga, za kralja, dok računa na veličinu, snagu i znanje svojih roditelja, oslanja se na njih; iz iskustva zna da je maleno, ovisno; da patnju ne može bez drugih nositi, da živi od dobrote bližnjih. Jedino tako ući ću u tvoje kraljevstvo.
Daješ mi vrhunski uzor i mjeru: dijete koje se privija k tebi, koje grliš. I blagoslivljaš ga onako kako je Mojsije na Jošuu ruke položio, kao apostoli na svoje poslanike i nasljednike; onako kako to tvoja Crkva do danas čini kad dijeli sakrament svetoga reda ili bolesničkog pomazanja.
