Uz današnje Evanđelje: utorak 25. tjedna
Ovo je evanđelje o našoj vrućoj čežnji za toplom, ljudskom, obiteljskom blizinom s onima kojima pripadamo, s onima koji su moji. Ovo je evanđelje o živoj, naravnoj želji duše da vidimo Gospodina licem u lice.
Luka opisuje u osmom poglavlju svojega evanđelja kako Isus ide redom po gradovima i selima (Lk 8,1). Proglašava evanđelje o Kraljevstvu Božjemu. U to očito pripada prispodoba o sijaču, upućena nebrojenom mnoštvu ljudi koji su se iz svih gradova okupili oko Učitelja (8,4-8). Tu će prispodobu učenicima zasebno protumačiti (8,9-15) i nakon toga upozoriti kako je važno svjetlo i način kako slušaju (8,16-18). Je li s učenicima u kući, unutra?
Svakako, idući – današnji – prizor stavlja nam pred oči Majku Isusovu koja, znamo, u Lukinu evanđelju otpočetka ima presudnu ulogu za Isusov život. Dolazi i rodbina. Oni ostaju vani. Žele vidjeti svoga Isusa (Lk 8,20). Zato su došli. Vjerojatno je oko kuće u kojoj je Gospodin ono silno mnoštvo slušatelja na okupu. Majka i rođaci ne mogu ili ne žele silom se probijati do njega.
Isusu javljaju ono što bi po naravi trebala biti radosna vijest (Lk 8,20), jedno malo evanđelje: Tvoji su tu. Mama ti je došla. Evo ih da te pohode.
Gospodinov je odgovor neočekivan. Stvara nešto novo. U središtu Isusova odgovora stoji ono što definira Izrael otpočetka, od sklapanja Saveza na Sinaju. Ondje, pred Mojsijem kao posrednikom, narod Božji, odlučuje i svjedoči: »Izvršit ćemo« Božju riječ (Izl 24,3.7). Dapače, dvaput to ponavljaju jer ima je dvaput ponuđen izbor.
A kad drugi put odgovaraju zamijenit će poredak. Slušanje će staviti na drugo mjesto, nakon izvršavanja (Izl 24,7). Ističu tako stav srca. Nije dovoljno samo izvana formalno izvršiti, nego je ključno umom i voljom prihvatiti, složiti se, srcem usvojiti. Slušanje je aktivan kontemplativni život, motrenje i primanje.
Umanjuje li Isus dostojanstvo i veličinu svoje Majke? Ne. Pa ona prva sluša i vrši Riječ Božju od početka, otkako je sam Isus započeo svoj ljudski život pod njezinim srcem (»Neka mi bude!« Lk 1,38).
Kad Isus govori o izvršavanju Božje riječi, onda se vraća na opis stvaranja na početku Biblije i upotrebljava isti izraz koji opisuje djelovanje Boga Stvoritelja (grč. ποιέω Lk 8,21; Gen 1,1 LXX). Čovjek, kad sluša i čini Božju riječ, onda stvara, proizvodi nova stvorenja, nasljedujući Stvoritelja.
Kad Isus nanovo definira svoju obitelj, govori o »braći«. Važan je to opis koji od starine označava sunarodnjake u Božjem narodu. Za Mojsija su njegovi Hebreji u Egiptu braća (2x Izl 2,11). A sada sam Isus postavlja osnovicu za budući redoviti običaj koji najbolje poznajemo iz Pavlovih poslanica. Pavao, prvi novozavjetni pisac i prvi kršćanski teolog, redovito se obraća »braći«, piše »braći«, pozdravlja »braću«, poučava, kori, tješi »braću«.
Na početku već bili su Božji narod zato što su slušali i vršili Božju riječ. A sada sam Sin Božji dolazi među nas kao brat. Riječ Božja utjelovila se da bude naša obitelj. To je nova blizina, povezanost, srodstvo koji i danas izvire iz Kristova oltara, iz njegova Srca.
20. 9. 2022.
