srijeda 5. korizmenog tjedna
Današnje evanđelje pokazuje nam kako je Gospodin ustrajan u dijalogu. Opet i opet, četiri puta govori im i ne odustaje od njih (Iv 8,31s.34-8.39b-41a.42). Ovaj put Isus razgovara s običnim ljudima u Judeji, sa svojim narodom. I to među njima razgovara baš s onima koji su povjerovali u njega (Iv 8,31), s vjernicima. S nama. Razgovor s Isusom po naravi bismo rado nazvali molitvom. Ali po sadržaju i po tonu – je li ovo molitva?
Oni ponavljaju svoje tvrdnje: da su sjeme Abrahamovo (Iv 8,33), da im je Abraham otac (39a), štoviše da je njihov otac Bog (41b) – da su djeca Božja. Vraćaju se oni na svoju riječ i tako nažalost najbolje pokazuju da nisu prihvatili Isusov poziv da ostanu u njegovoj riječi (Iv 8,32). Uporno tvrde svoje i sami dokazuju da riječ Isusova nema mjesta u njima (Iv 8,37).
Evanđeoski je ovo odlomak koji nam u nekoliko redaka donosi čak dvije čuvene riječi Kristove. Isus govori: „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32). Ta riječ postala je, hvala Bogu, aksiom opće kulture, krilatica na koju se rado pozivamo jer vrijedi posvuda. U ovom se evanđelju vidi koliko je potrebna! Pa kako mogu tvrditi da nikada nikome nisu robovali (Iv 8,33) kad danas već djeca na vjeronauku znaju da su bili faraonovi robovi u kobnoj Kući ropstva – u Egiptu. Poslije su opet pod Nabukodonozorom bili odvedeni u Babilonsko izgnanstvo kad su ostali bez grada i hrama, bez kralja i domovine. Narod Božji doživio je pravi opći potop. To izvrsno mogu potvrditi Hananija, Azarja i Mišael koji su kao djeca oteti i odvedeni na dvor moćnoga agresora. Da ih zaniječu i preokrenu čak su im i svoja babilonska imena dali: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Jesmo, robovali smo.
Druga Kristova riječ još je važnija i još više ide u dubinu. Isus govori: „Tko čini grijeh, rob je grijeha“ (Iv 8,34). Vruće je naglašava poznatim: „zaista, zaista kažem vam“! Podsjeća nas da je Božji narod u prošlosti stvoren tako da ga je Bog izveo iz ropstva i sklopio Savez s njima. Nastali su tako što su oslobođeni od robovanja. Novozavjetni Otkupitelj, onaj pravi Sin koji oslobađa, koji je od Boga izišao i došao je, ovdje je među nama (Iv 8,42). Razjašnjava da je egipatsko ropstvo bila tek slika onoga pravoga robovanja grijehu. Starozavjetno otkupljenje priprava je i najava za otkupljenje novoga Božjega naroda. Kad nas Sin Očev oslobodi, zbilja smo slobodni (Iv 8,36). Isus je Istina – sam proglašava (Iv 14,6). Isus oslobađa.
Gospodin ne odustaje, nego odvažno, otvoreno i dobrohotno razgovara s ljudima premda vidi da ga žele ubiti i to im dvaput predbacuje (Iv 8,37.4). Traže da ga ubiju, neskriveno ističe. Silna je hrabrost i veličina Isusova Srca. Nezaustavljiva je srčanost Sina Božjega. Postojano ukazuje na to koliko je važno odakle potječemo, tko nas šalje i u čiju smo se službu dali. O tome tko će biti njegov Bog, odlučuje čovjek. Trojica Danielovih prijatelja, koji su u međuvremenu postali i upravitelji cijelih pokrajina, to izvrsno dokazuju. Ostaju vjerni Bogu svome, njemu se klanjaju, a ne zlatnomu kipu. Zbog toga su ne samo čudesno spašeni, nego je čak i posvemašnji negativac Nabukodonozor po njima došao do vjere. Čovječe, ti slobodno odlučuješ kome će se kao Bogu klanjati.
Isusa Bog šalje, Božji je apostol (grč. ἀποστέλλω Iv 8,42). Isus gleda na Oca i što kod njega vidi, to govori (Iv 8,38). Od Boga je čuo istinu i govori je (Iv 8,40). Istinita Isusova riječ pokazuje sugovornicima da čine ono što su čuli od svoga oca (Iv 8,38), da čine djela oca svojega (8,41). Isusova riječ donosi im slobodu jer ih upozorava da ne mora tako biti. Ne moraju biti robovi. Mogu doista živjeti kao Abrahamova djeca i činiti Abrahamova djela (Iv 8,39). Mogu istinski biti djeca nebeskoga Oca i ljubiti Isusa (Iv 8,42). To je oštrica i bit korizmenoga obraćenja: odustajemo od djela Božjega protivnika i svim se srcem dajemo na djela Božja zato da budem sinovi i kćeri – slobodni; zato da zauvijek ostanemo u Očevu domu.
