Uz današnje Evanđelje: srijeda 24. tjedna – novi nastavak niza: Religija i šport
Emisija “Poluvrijeme” na SPTV – Sportskoj televiziji. Biblijska razmišljanja o duhovnoj dimenziji športa. Hvala Bogu! Novi nastavak niza “Religija i šport” u suradnji našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana, s Hrvatskim olimpijskim odborom. Produkcija: Ivo Krištić.
Što je sport? Povratak na izvornu djetinju energiju i motivaciju, oslobađanje i pokretanje iskonskih sila da svladam prepreku, da postignem zgoditak, da dođem do pobjede. I to je u našem svijetu sveudilj priznato, financirano, okuplja vrhunski broj gledatelja, nezadrživo privlači navijače.
U Evanđelju Isus govori o onima koji se nisu odazvali i uključili, nisu ušli ni u jednu igru. Ne ulaze ni u ples, ni u napor ni muku. Nisu u utakmici. Stoje po strani i kritiziraju, psuju, osuđuju.
Mi ljudi lako podliježemo toj negativnoj strasti. Skrivamo se u mnoštvu, utapamo u osrednjost. Korjenit zahtjev Ivana Krstitelja: “Hitno se obrati! Evo već je sjekira položena ako je stablo bez ploda.”, Ivanov pokornički, pustinjački, krajnje asketski život odbacujemo kao nešto dijabolično. Pa moramo se uvijek fino osjećati, mora nam biti ugodno, nitko ne smije vrijeđati naše osjećaje i subjektivna uvjerenja!
A Isus, Sin Božji koji se ponizio, utjelovio, dolazi na svadbu u Kani Galilejskoj, gosti se s carinicima i grješnicima, ide na objed i k nadcariniku Zakeju i k farizeju Šimunu, za cijelo mnoštvo priređuje pravu gozbu – svi se nasitili. Njega pak osuđujemo, izrugujemo ga, trnjem ga krunimo, bičujemo, razapinjemo.
Kad gledamo današnji realni svijet, pa i visoku politiku i kreatore međunarodnih interesa, koliko puta imamo dojam da vladaju djetinjaste sile: obijest, najsebičniji interes, žestoki sadizam i opake prijevare, prebacivanje krivnje.
Jedini spas je Mudrost koja se pred svim nama opravdala u svetom križu i uskrsnuću.
Vidi: Mudrosti vječnoj (Lk 7,31-35)
