Kraljevstvo je nebesko ovakvo: Isus, Sin Božji, boravio je među nama i prošao je zemljom čineći dobro. Povjerio nam je svoj nauk, dao nam je primjer. Povjerio nam je svoju zajednicu – Crkvu. Potom se vratio k svojemu nebeskom Ocu. On, Kralj slave, ponovo će doći, kako je rekao. Mi ga iščekujemo.
Ima u nebeskomu kraljevstvu nešto izazovno. S pravom smo navikli da evanđeoski zakoni probijaju nered našega svijeta i okreću ga na dobro. Često u evanđelju čujemo o pravdi koja je jača od nepravedne logike svijeta. Posljednji će u nebeskomu kraljevstvu biti prvi. Unatoč svemu tome, u poznatoj Isusovoj pouci prvi sluga koji je već prikupio deset talenata dobiva i jedanaesti, onaj koji je posljednjemu sluzi oduzet. Bogat se još više obogaćuje, siromah gubi sve.
»Uspjeh nije nijedno od Božjih imena«, kazao je Martin Buber. Ipak, Evanđelje nam pruža sliku svetoga menadžmenta. Valjani i vjerni sluge postižu dobit. Dobro su poslovali i obilno zaradili. Zbog toga ih gospodar hvali i nagrađuje ih svojom radošću. U svetomu menadžmentu ne dobiva svatko u jednakoj mjeri. Granice koje imamo uzimaju se u obzir. Ali, kako izgleda, od svakoga se očekuje dobit u punoj mjeri, ulaganje sviju sila.
Prvi i drugi sluga mogu s radošću i pouzdano, štoviše, s određenim ponosom očekivati dolazak gospodarov. Oni su svoje talente umnožili. Gospodar uopće ne će tražiti da predaju ono što im je povjereno i što su stekli. Samo ih poziva da uđu i imaju udjela u njegovoj radosti. Čini se da smiju sve zadržati. I još će im se mnogo nadodati!
Jedino treći sluga mora predati talent jer ga nije uložio. Dopustio je da ga strah povede. Zacijelo iščekuje gospodarov dolazak u tjeskobi i zabrinutosti. Nije bio pripravan prihvatiti povjereni talent kao nešto što je doista njemu dano. Gospodaru kaže: »Evo ti tvoje!« Izgleda da je talent promatrao kao teret kojega se htio što prije riješiti. Odatle stiska i trepet. Nije talent upotrijebio sa svom ljubavlju, slobodom i vlastitom odgovornošću.
U slici gospodara koji svoje imanje povjerava slugama prepoznajemo dobrotu Boga koji nam je toliko toga povjerio. Već danas mu smijemo prinijeti plod svojih talenata. Evo, Gospodine, ovdje su sva skrb i ljubav koju smo uložili u obitelj i u posao! Evo, Gospodine, ovdje je mar naših dana, skrovit rad koji smo vjerno izvršavali! Ovdje je svako naše nastojanje oko pomirenja i razumijevanja; evo, naše strpljivosti i svih naših molitava! U kruhu i vinu na oltaru Crkva prinosi talente i sav dobitak koji je stekla. I, gle, već nam stiže čudesna nagrada! Uskrsli Gospodin dijeli svoju radost s nama. Već sada povjerava nam mnogo kada u malome bijasmo vjerni. Govori: »Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv. Uzmite!«
33. nedjelja u liturgijskoj godini A
13. 11. 2005.
Niko Bilić, SJ
