Dobrom Učitelju života, Kralju nebeskoga kraljevstva (Mt 7,21.24-27)

“Došašće s Anamarijom” – uz današnje Evanđelje: četvrtak u 1. tjednu došašća

Eva Vukina (2024.) – Akademska slikarica – Eva Vukina

Poslušajte, preuzmite na Audio.com

Je li ovo još uvijek aktualno? Iz obilne baštine u jubilarnoj godini sv. Ignacija kada smo kao Družba Isusova nastojali VIDJETI SVE NOVO U KRISTU. Novo izdanje, posvećeno svim članovima Zaklade za obnovu bazilike Presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra “Anamarija Carević.
U Došašću, dok s cijelom Crkvom zazivamo: “Dođi, Gospodine!”, prava je zgoda da Bogu u molitvi donesemo sav svoj svijet. Još jedna mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za okrjepu duši i srcu:

Dobrom Učitelju života, Kralju nebeskoga kraljevstva (Mt 7,21.24-27)

Gospodine, Gospodine, k tebi vapim i ponavljam, donosim ti sav naš svijet. Želim li ja uopće ući u kraljevstvo nebesko ili mi je duša toliko upletena i priljepljena za ovo moje, malo, zemaljsko kraljevstvo koje gradim, u kojemu čuvam tek svoju sebičnost?

Nebo će zavladati kad činim, ne samo govorim i zazivam. Izvršiti ono što ti, Oče nebeski, hoćeš – to je put. Primijeniti, ostvariti tvoje riječi, Isuse, ravnati se i postupati prema njima – to je mudrost, to je život. Zato, daj mi sada da zašutim i tebe slušam!

Sišli su, evo, obilni divlji pljuskovi na tvoj narod, prolom oblaka. Izlijevaju se nabujale rijeke naše izmučenosti i bijesa, zapuhali vjetrovi strahova i raznih teorija, ideologija. Napadaju kuću mojega života. Zato još jednom podižem svoj vapaj: Gospodine, Gospodine, ti si do kraja izvršio volju Očevu, ti si Istina! Budi ti temelj ove moje zgrade, da je na tebi gradim! Moje riječi i moja djela samo su pijesak, prah koji se kroz prste prosipa i nestaje. Tvoj Križ i tvoj Uskrs to su velebni, čvrsti, stupovi koji se neće poljuljati.

Kad svoje srce posve na tebe oslonim, u tebi ga ukorijenim, onda sam kao mudrac, razuman, promišljen. Ne daj, Svemogući, da se samo na svoje riječi oslanjam! Ako ne izvršavam što mi govoriš, ako izgovaram tvoje sveto ime uzalud, onda ulazim u kraljevstvo ludosti, zavedeni sam podanik gluposti. Zato, čuvaj me, dobri Kralju nebeskoga kraljevstva!

2. 12. 2021.

About Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.