Sadržaj i teološko značenje današnjeg evanđelja: petak 33. tjedna
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
Evanđelje bilježi kao je Isus, Sveti, Dobri i Jaki ušao u Hram (Lk 19,45). Ušao je u svoj dom. Malahija je davno proročki najavio: Doći će iznenada u Hram svoj Gospodin kojega tražimo, anđeo Saveza za kojim žudimo (Mal 3,1).
A mi ljudi, sitne duše trgovačke, trgujemo i sa životom samim – trgujemo usred bijela dana na oči svega svijeta, trgujemo ispod stola i ispod žita, uvijeno, u rukavicama. Na prodaju je rat i mir, na prodaju je zdrava pamet, a najviše je magla na prodaju. I treba da nas Gospodin odrješito izbaci, kao što zloduhe iz opsjednutoga nesretnika izgoni. U našemu svijetu sve je na prodaju. I najveću svetinju za novac ćemo dati. I samoga Gospodina – za trideset izdajničkih kovanica! Prema starozavjetnomu Zakonu to je cijena koju je trebalo platiti gospodaru ako je domaća životinja ozlijedila njegova slugu (Izl 21,32). Prorok Zaharija prima taj iznos jer to je cijena kojom je narod Božji procijenio svojega Gospodina (Zah 11,12). Ali molitva nije trgovanje nego sveti susret čovjekove slobode i Božje slobode.
Isus žestoko opominje autoritetom Svetoga pisma, baš kao što je na početku đavolsku napast zaustavio. »Pisano je!« – kaže on (Lk 19,46). Upozorava na Izaiju jer on bilježi Božje obećanje da je Dom njegov dom molitve za sve narode (Iz 56,7). Isus donosi Jeremijinu optužbu (Jr 7,11). Umjesto Hrama stvaramo si jazbinu nasilnih razbojnika i podlih lopova.
Ali baš ovamo, u taj rukotvoreni Hram ponizni Bog silazi. Lišava se nebeskoga dostojanstva dolazi k nama da nam bude Učitelj iz dana u dan (usp. Lk 19,47) – blizak, sućutan, jedan od nas.
U povijesti Božjega naroda već je veliki kralj David planirao izgradnju svetoga hrama, prikupljao materijal, izradio maketu. Salomon, sin njegov, izgradio ga je i posvetio kao Božje sveto prebivalište na zemlji. Prorok Jeremija osobito svjedoči kako je bila promašena oholost zbog Hrama. Pod Babilonom izgubili su sve. Hram je opljačkan, bogoslužje dokinuto. Ali već Knjiga Ezrina opisuje nov početak. Drugi Hram je podignut namjesto staroga. Nehemija, kad je obnovio jeruzalemske zidine, morao je morao silovito izbaciti sve koji zlorabe hramski prostor koji treba biti posvećen bogoslužju. Juda Makabej Božji će hram osloboditi od diktature olimpskih i svih ostalih mitskih idola, uklonit će oskvrnjen žrtvenik i zapaliti iznova svjetlo. Osam dana Hanuke kao blagdan posvećenja slavi se do danas. Novi zavjet svjedoči kako je Herod Veliki cijeli jedan radni vijek posvetio uređenju čitave hramske gore Siona.
Isusovi učenici otpočetka poštuju jeruzalemski Hram sve dok nisu doživjeli progon. Ne traže oni rascjep. Pa za Gospodina Hram je mjesto njegova poučavanja. Svi su ga slušali i bili navezani na ono što čuju (Lk 19,48). Prianjali su uz Mesiju.
Veliki svećenik i njegova klika, a tako i pismoznanci, ljudi slova, i k tome voditelji naroda umjesto da prepoznaju mesijanski čas Božjega pohođenja, oni se svrstavaju među razbojnike iz pećine. Kajinovskim srcem traže kako smaknuti, kako upropastiti. Lažno će Gospodina optužiti da planira rušenje Hrama. Ali on nije to rekao, nego: „Ako vi razorite, ja ću ga podići“ (Iv 2,19). Na Uskrs dokazuje da je govorio o hramu svojega tijela. I zaista, hramskih žrtava više nema, ostade tek Zid plača. A Isusovu vječnu žrtvu i mi danas slavimo jer ona i danas vrijedi i donosi otkupljenje.
