Sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 5. vazmenu nedjelju u god. C: Dj 14,21b-27; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35
Čestitam svima koji su danas poslušali poziv uskrsloga Krista Kralja i došli na izvor na kojemu se napajamo da bismo mogli izvršiti njegovu novu zapovijed! Peta je vazmena nedjelja u Svetoj godini – godini nade. Prolazimo kroz ovo divno vrijeme, vrhunskih četrdeset dana u povijesti čovječanstva. Gospodin Isus nakon uskrsnuća punih četrdeset dana mnogim je čvrstima dokazima pokazivao svojim da je živ (Dj 1,3). Sada, nakon muke, križa i smrti, nakon Uskrsa, mogu učenici pravo razumjeti što im je sveti Učitelj prije bio govorio.
Današnja sveta misa izvrsno nas povezuje s onim trentucima Posljednje večer u Jeruzalemu kad je Juda izišao. Otišao je iz Isusove zajednice. A Gospodin, posve suprotno živoj ljudskoj logici, prepoznaje u tome čas proslave. Blista slava Očeva i slava Sina Božjega koji nas je toliko ljubio da je postao Sin Čovječji. Naknadno shvaćamo. Zaista, Otac će ga uskoro proslaviti kad, nakon izdaje, nakon bičeva i trnja, nakon čavala i koplja, trećega dana živ ustane od mrtvih. Naknadno će učenici razumjeti kako im je Gospodin toplo, očinski najavio da je još malo s njima (Iv 13,33). Nakon pashalne večere izići će na njega s mačevima i toljagama kao na razbojnika (Mt 26,55). Nevina Jaganjca odvest će na sud i muke.
Davno je prorok Izaija zapisao o Bogu: »Evo, činim novo« (Iz 43,19), dok je gledao na novi Izlazak, ne onaj davni iz Egipta, nego novi iz Babilona. Ivan u Otkrivenju promatra Gospodina na prijestolju dok govori: »Evo, sve činim novo (Otk 21,5)!«. Upravo to događa se u dvorani Posljednje večere. Gospodin sada čini novo. Savez koji Biblija pamti od Izlaska sada postaje novi: mi smo narod njegov, a on je Bog s nama (Otk 21,3). Više to nije starozavjetna Pasha , nego gozba Jaganjca Božjega koji za svetu hranu daje svoje tijelo i krv.
Sada on daje novu zapovijed (Iv 13,34). Više to nije: »Ljubi kao što sama sebe ljubiš (Lev 19,18)!« jer naša ljubav prema sebi može biti jako izopačena, bilo da je ima previše, bilo da je ima premalo. Učitelj sebe stavlja kao novi uzor i kriterij. »kao što sam ja ljubio vas« – veli (Iv 13,34). Sada je to zapovijed ne individualna, nego zapovijed cijeloj zajednici: »Ljubite!« Isus nas povjerava jedne drugima. Toliko povjerenje ima u nas. Brinut ćemo se jedni za druge kao u jednoj obitelji u kojoj roditelji s ljubavlju prate djecu iz dana u dan.
Međusobna ljubav u zajednici učenika znak je raspoznavanja. To je misijsko svjedočanstvo! Svi vide da smo Isusovi učenici, ako imamo ljubavi jedni za druge (Iv 13,35).
Pravi je čas. Danas je u Rimu sveta misa kojom papa Lav XIV. Svečano ulazi u službu vrhovnoga svećenika, poglavara zemaljske Crkve Kristove. Evo, Gospodin sve čini novo. Svi smo sjedinjeni sa Svetim Ocem i u ovoj godini nade gledamo na nebeski Jeruzalem koji silazi na zemlju (Otk 21,2). Jučer je prekrasan kutak Božje prirode – Macelj, to europsko spomen mjesto na žrtve komunističkih krvoprolića posvećen svetom euharistijom. Danas su izbori po cijeloj domovini Hrvatskoj. Ako budemo imali ljubavi za svoju obitelj, za svoj grad, za svoju četvrt, svoje selo i svoju županiju, ako budemo imali ljubavi za cijelu svoju državu, svi će znati da smo Gospodinovi učenici.
Na temelju Isusove nove zapovijedi Pavao i Barnaba pohađaju zajednice u kojima su već bili (Dj 14,21) i nova mjesta kojima navješćuju evanđelje (Dj 14,25). Misionari bodre (Dj 14,22), sokole, potiču, ohrabruju. I najgori poganin može se obratiti (Dj 14,27) i poslušati Isusovu novu zapovijed. To je Božja proslava. Tako Bog proslavlja svoga ljubljenoga Sina u sebi (Iv 13,32). To je snaga žrtve Jaganjčeve koju slavimo na oltaru.
