Kategorije
Duhovnost

Uskrsno bdjenje

U šest veličanstvenih epizoda Božja je ruka činila djela stvaralačke ljubavi, a onda je nastao predah, velik Božji mir. Kada su izmučeno tijelo Kristovo položili u grob, za Isusa je nastao velik počinak, sve se umirilo i stalo. Nastala je prava biblijska subota. Počinak Gospodnji. Šest je dugih dana, počevši od Galileje, poučavao i liječio, činio čudesa i tumačio Pisma, hranio gladne i uskrisivao mrtve. I došao je do kraja, do vrhunca. Sve je dao. I ušao je u sveti počinak.

A za one oko njega – za nas – velik zadatak tek počinje. Vjerne su žene ostale uz križ. Budnim okom promatrale su kako je tijelo Raspetoga sahranjeno. Marljive, spretne ženske ruke pripravile su miomirisne pomasti. Čim je propis dopuštao, pošle su kamo ih srce vuče. Idu do groba da pokojniku iskažu ljubav. I ući će u grobnu pećinu i tako pokazati da vjerno nasljeduju Krista čak i u tome. Ušle su i među smrtne sjene samo da mu budu blizu. Na simboličan način »suukopane su s Kristom« (Rim 6,4) – rekao bi sv. Pavao. Ali pitanje koje će čuti pokazat će da je vjernost Kristu nešto puno drukčije od časna štovanja pokojnika. »Što tražite živoga među mrtvima?« (Lk 24,5). Vjera u Krista bitno se razlikuje od mitova i svjetskih religija koje počivaju tek na davnim predajama i drevnim uspomenama od pamtivijeka. Okrenute su prošlosti i umrlima koji su pošli s ovoga svijeta. »Nema ga ovdje, uskrsnuo je!« (Lk 24,6). Kršćanstvo je okrenuto budućnosti, okrenuto je životu. Bog je Bog živih. Ovi ovdje oko nas, i mi sami – Bogu smo važni!

Božja se snaga utjelovila tako da je velik kamen s ulaza otkotrljan. Utjelovila se u haljinama koje su poput munje zablistale na dvojici glasnika tako da se nije moglo ni gledati u njih. Središnja poruka koju donose nije nepoznata. To su riječi Isusove koje je on još u Galileji govorio. U središtu današnjega uskrsnog izvještaja stoji Gospodinovo proroštvo koje je sam izrekao.

Žene čuju anđeosku zapovijed: »Sjetite se!« To je čudesna formula koja će i nas danas dovesti u novost života. »Spomeni se, čovječe!« Kao što je Blažena Gospa čuvala događaje u svojemu srcu i razmišljala o njima, tako se i ove uskrsne žene sjetiše. Pamte što im je Učitelj govorio. Sjećaju se sažetka sudbine o kojoj Sveto pismo piše: Krist treba biti predan, raspet i treći će dan ustati (Lk 24,7). Isusov životni put – koji je on jasno najavio i na koji je svesrdno pozivao: »Dođi, slijedi me!« – ključ je za uskrsnu tajnu. Isti Bog koji je cio narod proveo kroz More crveno i izveo ga iz ropstva, isti Bog mogao je i ljubljenoga Sina jedinorođenca izvući i uzdići iz grobne jame.

Žene koje su se pitale o otvorenomu i praznom grobu, sjetile su se. I baš kada su izvršile taj nalog, u Evanđelju postaje jasno da to nisu bezimeni likovi. I Bog se njih sjetio. To su Marija i Ivana i druga Marija (Lk 24,10). To si ti, moj brate i sestro moja! Tebe je Gospodin u dlanove svoje urezao i rekao: ti si moj!

Ako nam se dogodi da posumnjamo u Boga i da Isusov život smatramo maštarijom i običnom pričom, evo nam utjehe. Ni apostoli još nisu bili kadri povjerovati u čudesnu novost. Ali dužni smo otrčati zajedno s Petrom i sami izvidjeti. Zato je i u ovoj crkvi Božji grob. Treba stati pred lice Kristovo i potražiti odgovor. Od toga Crkva živi. Ako moderni svijet u pluralizmu religija želi kršćansku vjeru staviti uz bok i u isti rang s ostalim predajama i pokretima, promašuje ono bitno. U opasnosti je da Isusov pashalni misterij proglasi tlapnjom, jednom od niza sličnih priča. Ako Europa želi prešutjeti svoje kršćanske korijene, samu sebe osuđuje da ostane na onoj prvoj zbunjenosti i teškomu pitanju pred otvorenim grobom. Ostat će na čuđenju dok se svatko bude vraćao svojim putom.

U današnjemu Evanđelju ne pojavljuje se uskrsli Isus. Sveti Luka kao da želi istaknuti da su prvi učenici Kristovi u istoj situaciji kao i mi danas. Ali još više, Božja riječ usmjeruje našu pozornost na ono oko nje, na ovu uskrsnu svijeću koju je svećenik zapalio i na ovaj oltar na koji će danas, ovdje, doći živi i uskrsnuli Krist među nas. I mi poput dobrih žena pristupamo i tražimo tijelo Gospodina Isusa (Lk 24,3). I mi smo poput Petra došli da se sami uvjerimo. I ne ćemo naći tek prazan grob i povoje gdje leže, nego ćemo pronaći živo i proslavljeno, uskrsnulo tijelo Kristovo.

Primjer evanđeoskih žena koje naviještaju i govore još jednom jasno dokazuje da riječi nisu dosta. Traže se djela. Traži se onakav život koji će zaslužiti povjerenje bližnjih. Nije dosta samo priznati grijeh, treba se pokajati i obratiti. Nije dosta samo biti suukopan – ući u grob s Isusom, nego treba, slavom Očevom, i ustati s njime. Samo tako smo mrtvi grijehu, a živimo Bogu (Rim 6,10).

Post 1,1–2,2; Rim 6,3–11; Lk 24,1–12
Vazmeno bdjenje u liturgijskoj godini C

Kategorije
Duhovnost

Uskrsno poslanje

Treća uskrsna nedjelja i treće Isusovo ukazanje. Ono je važno jer pokazuje da Isus i nakon uskrsnuća hodi uz Galilejsko more gdje je prije kao Učitelj privlačio mnoštva, činio čudesa, pozivao odabrane… Isus opet čini čudesa.

Uskrsnuće Isusovo za učenike nije skok u neku zamišljenu stvarnost i bijeg od stare karijere, nego blaženi dovršetak Isusove pedagogije. Kršćanska vjera nije maštarija i uskogrudna pohlepa za neobičnim iskustvom, nego živo zalaganje za život živih ljudi. Evo, apostoli su opet tamo gdje ih je Učitelj na početku bio pronašao. Imaju oni svoju struku u kojoj su vrsni i uporni. Ribari su. I Bog to cijeni.

Znamo mi zašto Gospodin Petra proziva i pita o njegovoj ljubavi. One noći kada su uhitili Isusa bijaše ondje vatra, i ovdje je vatra. Onda tri pitanja i tri odgovora, sada isto tako. Tamo plač, a i sada provala kajanja i utjehe, duboke tuge i slatke radosti. Suze pokajanja prelijevaju se u suze radosnice i svjedoče kako podmukla bol prestaje. Tajna pomirenja postaje očita, osjeća se do u dubinu duše. Sada Petar može shvatiti što znači nalog: »Kome otpustite grijehe, otpuštaju im se!« (Iv 20,23).

Isti je Petar, jednako brzoplet i odmah skače u vodu. Na riječ Isusovu istoga časa spremno izvlači mrežu punu velikih riba. Ipak postaje drukčiji. Kada kreće u ribolov, svi odmah idu za njim jer su ga prepoznali kao vođu. Trostruki nalog: »Pasi ovce moje, budi pastir mojim jaganjcima!« daje mu novo poslanje (Iv 21,15­­–17). Ribar postaje pastir i podsjeća nas da treba razborito upravljati i čuvati.

Petar postaje poput Mojsija koji je čuvao stada svojega tasta kada je primio poslanje da povede cijeli narod u obećanu zemlju. Petar je sada spreman čuti onaj poziv koji je već davno obilježio početak. »Idi za mnom!« kaže Isus na kraju (Iv 21,19).

Događaji u Jeruzalemu dokazat će da je škola bila uspješna. Petar će govoriti uime svih kao pravi pastir. Moći će posvjedočiti da je Bog uskrisio Isusa jer ga je sam susreo. Posvjedočit će da ga je uzvisio kao Spasitelja jer je sam osjetio silinu Božjega oproštenja.

Napunit će Petar Jeruzalem Isusovim naukom i tako pokazati da je postao ribar ljudi. Uskrsni Jeruzalem i nas upozorava: i ovaj naš grad imat će budućnost tek onda kada zaklanomu Jaganjcu poda slavu, čast i blagoslov – Kristu raspetomu kojega Bog desnicom uzvisi. Zato je Uskrs poslanje za sve nas.

Dj 5,27b–32.40b–41; Otk 5,11–14; Iv 21,1–19
3. uskrsna nedjelja u liturgijskoj godini C

Kategorije
Duhovnost

Uskrsno slavlje

Dobro Pavao objašnjava. »Srasli smo s njime (Rim 6,5).« »Ja sam trs, vi loze«, sam je Učitelj rekao (Iv 15,5). Kao što je Majka Božja od prvoga časa srasla s njime, tako i svi mi po krštenju. Zato je Uskrs slavlje svake krštene duše. Suukopani smo kao što su tri uskrsne žene ušle u Isusov grob. Ali odande su poslane u novi život.

Vjerne Galilejke idu do Učitelja, one koje su promatrale mučeništvo na Golgoti (Mk 15,40). Pobijedile su same sebe. Odane, bile su i kod pokopa (Mk 15,47) – piše Evanđelje. A kada je subotnji mir prošao, kreću u novi dan. Uložile su svoj novac i pribavile dragocjene pomasti. Idu pomazati tijelo dragoga Pokojnika. I na uskrsno jutro žele ga s ljubavlju poslužiti kao što su to već u Galileji sve tamo od početka činile (Mk 15,41). Žele do pokojnika, do mrtvoga. S pravom se pitaju što će s vrlo velikim kamenom. Vidjele su da ga je Josip Arimatejac dokotrljao na grobna vrata. Mi smo ljudi takvi: idemo za svojim ciljevima, po svojim proračunima. A Bog sprema svoje iznenađenje.

Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma. Ženska duša kadra je hitrije prihvatiti novu realnost, okreće se svagdanjim dužnostima. Učitelj je ubijen. Okretnom pameću i spretnim rukama kreću izvršiti propis i običaj. Idu na njegov grob.

Rano jutro već je u dubinama Staroga zavjeta vrijeme objave. I uskrsnim ženama sunčev izlazak donijet će susret s nebom. Ulaze u grob, a izlaze u život. Zalaze u grobnu tamu, a gledaju svijetlu bijelu haljinu. Traže izmučeno, izmasakrirano, mrtvo mučenikovo tijelo bez duše, a pred njima mladić pun jedrine i života – Božji glasnik s Božjom porukom. Računaju na smrt, a pronalaze život koji buja i traži njihovo zalaganje. Susreću Očevu slavu koja je uskrisila Isusa od mrtvih i primaju poslanje.

Zna Božji glasnik njihov strah i zato veli: »Ne bojte se!« Poznaje njihovu potragu: žele naći Raspetoga koji je dopustio da ga mi ljudi odložimo. »Eno mjesta!« Odvijećali su i donijeli odluku da ga pogube. Što će nama Sin Božji!? Maknuli su ga da mogu u miru po svojim predajama, zanemarujući Božji zakon. Koliko smo se puta mi ljudi dali na besmislen, ali zlokoban pothvat da uklonimo i smaknemo Boga živoga i da ga zamijenimo svojim – robovlasničkim – idolima!? Rezultate poznamo.

Dobre Galilejke na grobu Isusovu doživjet će pravo obraćenje. Od međusobna razgovora i pitanja dolaze do slušanja Božje poruke. Od potrage za Pokojnim dolaze do proglasa o Uskrslome. Od pomazanja mrtvoga tijela okreće ih poruka živim ljudima. Petar i drugi učenici čuli su da im je Isus na putu do Maslinske gore rekao: »Kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju« (Mk 14,28). Sada ih žene trebaju podsjetiti na to.

Isusov Uskrs znači život Crkve. Petar i drugi Isusovi učenici trebaju po božanskomu nalogu krenuti na veliko hodočašće koje traje sve do danas. I danas papa Benedikt vodi vjerne ususret Pobjedniku Isusu. Veliko hodočašće dovelo je slugu Božjega Ivana Pavla II. nekoliko puta u ove naše strane.

Uskrs nije stanka i spokoj. Ne nalaze Galilejke onoga koga su tražile. Ne će ga odmah vidjeti. Nazarećanina tražite. Pa gdje je Nazaret? U Galileji! Tamo odakle i vi dolazite. Grob Isusov mjesto je obraćenja. Treba se vratiti prvoj ljubavi i odanu služenju. Ne na vrhuncu karijere, ne u izvanrednim, upitnim polureligijskim iskustvima, nego tamo – u Galileji gdje ste odanom dušom slijedile Isusa i posluživale ga. U vašim kućama, u vašim obiteljima. Na svojemu poslu, u svojim naporima i krizama. Vidjeti Isusa – to je rješenje.

Pobožne su žene htjele pomazati mrtvo tijelo pokojnikovo. Želja im nije ispunjena. A Crkva danas smije primiti na dar živo i proslavljeno, uskrsnulo, presveto tijelo Kristovo.

Mk 16,1–8
Vazmeno bdjenje u liturgijskoj godini B